Treći tekst koji donosimo jest pismo koje je znameniti književnik Viktor Car Emin uputio učenicima bujske gimnazije povodom njihova desetogodišnjeg jubileja.
Tekst nosi naslov "Misao na domovinu i na sjedinjenje s njome", a autor u njemu povlači paralelu između tadašnjih učenika i povijesne borbe za hrvatski jezik i identitet u Istri.
1. Neuništivost narodne misli
Car Emin podsjeća na događaj od prije tridesetak godina (iz doba fašizma) kada su talijanske vlasti spalile arhivu Družbe sv. Ćirila i Metoda. Iako su dokumenti izgorjeli, autor ističe da plamen nije mogao uništiti "čudesnu misao" o pripadnosti hrvatskom i jugoslavenskom narodu.
Ta misao, koju su gajili istarski velikani poput Dobrile, Vitezića, Spinčića i Laginje, sada živi u učenicima gimnazije koja nosi ime heroja Vladimira Gortana.
2. Povijesni otpor i uloga Vjekoslava Spinčića
Autor se prisjeća Vjekoslava Spinčića, koji je još 1891. u Zagrebu otvoreno zagovarao sjedinjenje Istre s ostatkom domovine. Zbog svojih uvjerenja Spinčić je bio kažnjen i otpušten iz službe, ali to je samo dodatno potaknulo ponos i samosvijest Istrana.
Ističe važnost Družbe sv. Ćirila i Metoda, ustanove koju su Istrani sami stvorili kako bi obranili svoju djecu od otuđivanja i odnarođivanja.
3. Nezaboravna skupština u Pazinu (9. lipnja 1907.)
Velik dio teksta posvećen je opisu masovnog okupljanja u Pazinu. Car Emin slikovito opisuje tisuće Istrana koji su s buzetskom glazbom na čelu koračali gradom.
Opisuje to kao trenutak buđenja dotad "nesvjesnih ljudi" koji su pokazali da se znaju boriti za slobodu. Posebno dirljiv trenutak je pojava hrvatske zastave na općinskoj zgradi uz istarsku, što je tadašnji pazinski načelnik dr. Šime Kurelić popratio pokličem:
„Neka živi naša hrvatska Istra!"
— dr. Šime Kurelić, pazinski načelnik, skupština u Pazinu 9. lipnja 1907.4. Poruka jubilarnoj generaciji
Car Emin povezuje tu povijesnu čežnju s tadašnjom generacijom bujskih gimnazijalaca. On vidi njihovu školu kao ostvarenje vjekovnog sna o slobodi i obrazovanju na vlastitom jeziku.
Učenike naziva čuvarima te "neugasive želje" koja je Istru konačno privila na "bratske grudi" domovine.
Ovaj tekst nije samo povijesni pregled, već emotivno pismo starog domoljuba mladima, u kojem im predaje "baklju" nacionalne svijesti koju su generacije prije njih čuvale pod pritiskom fašizma.