Živa i vedra reportaža o maturalnoj ekskurziji — čiji autor ili autorica nisu potpisani — bilježi dojmove s puta koji je buješke maturante odveo od Dubrovnika do nacionalnog parka Sutjeska. Tekst se ističe toplim, gotovo filmskim pripovijedanjem u prvom licu množine, u kojemu se naizmjence smjenjuju vedrina putničkih anegdota i ozbiljnost suočavanja s mjestima revolucionarne povijesti.
Dubrovnik i put prema jugu
Autobus je kotrljao uskom cestom nalik onoj od Umaga do Buja, a u njemu je vladalo raspoloženje koje može vladati samo na maturalnoj ekskurziji — smijeh, zezanje, žamor. Žuti lopoci obješeni po autobusu, „ukradeni" iz bazena dubrovačke „Čingrije", skakali su i mlatayli putnicima po glavama kao da ih kažnjavaju što su ih otrgli od vode. U samoj „Čingriji" maturanti su imali na raspolaganju čitavu vilu — od tavana do podruma — a na tavanu, s ostalim „tavanskim preparatima", bila su smještena i njihova slavna četvorica.
Na putu prema Sutjesci vodič je prekinuo opće veselje: „Čopore, ovo je Maglić planina." I zaista — visoka planina s vrhovima zavinutim u maglu uzdizala se pred njima. Zaobilazili su je. Druge planine, nepoznatih im imena, uzdizale su se čas s lijeve, čas s desne strane. Prizor ih je zadivio: zobiđeš jednu planinu, misliš da si stigao, a ispred tebe iskrsne nova, još viša od prve. Planina za planinom — sve do ulaza u nacionalni park „Sutjeska".
Sutjeska — bitka i spomen
Autor bilježi da je posjetu Sutjesci nosio u sebi kao davno iskazanu želju — i da mu se ona ispunila. Sutjeska je, piše, najveća i najslavnija bitka naše revolucije. Na njoj su ostavile kosti tisuće partizana, izmučenih i gladnih, tisuće ranjenika, djece i žena.
Kamenim stepenicama raspoređenima u obliku broja osam penjali su se prema spomen-kosturnicu i centralnom spomeniku bitke. Pročitali su natpis na ploči.
A ostali? Njihova je grobnica Zelengora, Vučevo, Košur, Ozren... Šutjeli su. Svatko sa svojim mislima.
Penjali su se dalje. Pred njima se ukazao veličanstveni betonski spomenik koji simbolično prikazuje proboj boraca kroz kanjon nemirne rijeke. Na betonskim trakama pri vrhu urezani su nazivi jedinica koje su sudjelovale u bici. I tada — „Gledaj, srne!" — uzvik je prekinuo tišinu. Na travnatoj zaravni pasle su dvije male srne, ne obazirući se na posjetitelje, navikle na ljude. „Eto, to ti je otjelovljenje želja palih boraca," bilježi autor. „Gdje su nekad bombe padale, danas mirno pasu srne."
Dolina heroja
Osvrnuvši se, maturanti su ugledali čitavu dolinu Sutjeske raširenu pred njima kao na dlanu — dolinu heroja. Sve što su vidjeli — spomen-dom, ceste, rekreativni centar — djelo je omladine iz cijele Jugoslavije, koja je na Sutjesci gradila i gradi za omladinu koja dolazi.
U spomen-domu na zidovima su freske s najdramatičnijim scenama slavne bitke. Impresionira popis od 6.508...