Prošlost, sadašnjost i budućnost
srednjeg školstva na Bujštini

Ivan Škoro, ravnatelj Srednje škole „Vladimir Gortan" u Bujama, u ovom opsežnom eseju donosi cjelovit pregled razvoja srednjoškolskog obrazovanja na Bujštini — od njegova skromnog početka 1946. godine, kroz turbulentno razdoblje socijalističkih reformi i Domovinskog rata, do perspektiva koje stoje pred školom na pragu novog stoljeća.

Škoro napominje da je za Bujštinu, povijesno gledano, srednjoškolsko obrazovanje pojava novijeg datuma. Mnogi gradovi u Hrvatskoj već su imali dugu povijest svojih gimnazija i obrtničkih škola kada je 1946. ovdje osnovana prva gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom. Do tada srednja škola na Bujštini nije postojala ni na talijanskom jeziku. To je, ističe autor, sve govorilo o odnosu talijanske vlasti prema narodu i ovome kraju — jedini intelektualac Bujštine četrdesetih godina bio je Ante Babić, koji je poginuo u antifašističkoj borbi.

Početak i rani razvoj (1946.–1957.)

Svjesni da razvoj u matičnoj zajednici Hrvatskoj ne mogu organizirati bez stručnih kadrova, tadašnji Oblasni narodnooslobodilački odbor za Istru donio je odluku o osnivanju gimnazije u Bujama. U početku je bila niža gimnazija iz koje su generacije učenika nastavljale obrazovanje sve do velike mature. Interesantan je podatak, bilježi Škoro, što gimnazija nije mogla početi radom 1945. kada je donesena odluka o njenom osnivanju — razlog je bio nedovoljno poznavanje materinskog, hrvatskog jezika. Zato su osnovne škole provele jednogodišnju pripremu kandidata kako bi mogli pratiti nastavu.

Gimnazija je počela radom 1946. u Materadi (Juricani), da bi već sljedeće godine preselila u Buje. Prve „malu maturu" učenici su položili 1949. godine, a prva „velika matura" ove gimnazije bila je 1957. Po završetku gimnazije 14 maturanata upisalo se na više i visoke škole u Zagrebu, Rijeci, Ljubljani. Već prvi gimnazijalci ove škole bili su dobri i uspješni studenti i mahom su se vratili raditi na Bujštinu — što je, ističe Škoro, posebno vrijedan podatak, jer je za Hrvate ovog kraja u vrijeme vladavine Italije osnovna četverogodišnja škola na talijanskom jeziku bila vrhunac obrazovanja koje im je nuđeno.

Bila je to mala gimnazija bez paralelki, kao i u većini malih općina u Hrvatskoj. Učenika je bilo relativno malo — tada je bilo teško svaki dan putovati s kraja na kraj Bujštine — pa je uz gimnaziju osnovan i đački dom. Godine 1951. gimnazija dobiva novu školsku zgradu, lijepu građevinu od kamena na najvišoj i najljepšoj lokaciji u Bujama, na Školskom brijegu. Od 1951. godine gimnazija nosi ime hrvatskog istarskog domoljuba i rodoljuba Vladimira Gortana.

Nisu svi mladi nakon završene osnovne škole mogli u gimnaziju jer je ona bila namijenjena najkvalitetnijim učenicima. Neki nisu ni nastavljali školovanje, a dio ih se upisivao u zanatske škole koje su pripremale najnužnije stručne kadrove. Od 1954. do 1967. u Umagu i Bujama djelovala je škola učenika u privredi koja je ovom kraju dala 366 kvalificiranih radnika. U Bujama je od 1960. do 1965. djelovala i ekonomska škola, u kojoj je u tom razdoblju maturiralo 47 učenika.

Era reformi i usmjerenog obrazovanja (1970.–1991.)

Između šezdesetih i sedamdesetih godina dolazi do velikih privrednih, društvenih i školskih reformi. Država i privreda kojom su vodili komunisti bila je u krizi i pokušavala je obnoviti i osmisliti privredni, upravljački i školski sustav. Državni ideolog dr. Stipe Šuvar utemeljio je školski sustav koji je trebao obuhvatiti sve učenike — najprije u zajedničkim osnovama, pripremni stupanj prve dvije godine, a potom u završnom stupnju još jednu ili dvije godine. Ta školska reforma stigla je u Buje 1973. kada je osnovan Srednjoškolski centar „Vladimir Gortan".

Školske 1970./71. u Srednjoj školi „Vladimir Gortan" Buje uz gimnaziju, elektroničku, strojarsku, upravno-birotehničku i ekonomsku struku obuhvaćeno je bilo preko 300 učenika. Svi završeni osnovci sa Bujštine našli su svoje mjesto izobrazbe u Srednjoj školi „Vladimir Gortan". U skladu s društvenim kretanjima 1973. integrirale su se hrvatska i talijanska škola u jedinstven Srednjoškolski centar.

Reforma je bila doista golem promašaj za učenike i cjelokupno društvo, ocjenjuje Škoro. Reforma nazvana po utemeljitelju dr. Stipi Šuvaru utopistički je pokušavala podmiriti dvije krajnosti — tzv. elitna i radnička zanimanja — uvođenjem zajedničkih osnova srednjoškolskog obrazovanja za sva zanimanja. U tim zajedničkim osnovama bilo je svega, osim pripreme za rad i studij. Bilo je to vrijeme PTO-a i TIPSS-a, obrane i zaštite, akcija NNNI — vrijeme u kojemu se ni najjači pedagoški stručnjaci nisu usudili ozbiljnije suprotstaviti revolucionarnoj reformi.

Tako je u malom mjestu stvoreno pravo malo srednjoškolsko sveučilište — obrazovali su se srednji ekonomisti, trgovci, konobari, kuhari, elektrotehničari, automehaničari, odgajatelji, suradnici u nastavi, tokari, glodalci, strojobravari, bravari, konfekcionari, stolari i informatičari. Ideologizirana je bila cjelokupna nastava, a nacionalni osjećaji i programi zapostavljeni — dominirala je ideologija totalitarnog sustava komunističke partije. Skromni uvjeti rada za prosvjetne djelatnike i učenike doveli su socijalističku reformu do krize.

Školske 1984./85. ukida se pripremni stupanj. Učenici koji su započeli izobrazbu po tom sustavu završavaju 1987. godine. Reforma je bila promašaj — loše posljedice reforme iz 1976./77. nazočne su, zaključuje Škoro, i danas.

Domovinski rat i obnova škole (1991.–1996.)

Skupština općine Buje donijela je odluku 20. prosinca 1990. o reorganizaciji usmjerenog obrazovanja — od postojećeg CUO-a „Vladimir Gortan" trebalo se formirati tri srednje škole. Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske dalo je suglasnost 27. svibnja 1991. za osnivanje srednjih škola na području bivše općine Buje. Pravni sljednik postala je Srednja škola „Vladimir Gortan" Buje.

Danas je Hrvatska samostalna, slobodna, neovisna i suverena, ističe Škoro, pa se očekuje da se propusti socijalističke reforme otklone i da se obrazuje ono što je neophodno i potrebno zajednici. Škoro napominje da je naša škola, kao i cijela Istra, već pet godina bila utočište mnogim prognanicima i izbjeglicama. Mnogi naši dojučerašnji učenici i dio radnika škole bili su na ratištima diljem domovine — u obrambenom ratu kojeg nismo smjeli izgubiti.

U teškim ratnim razaranjima naše domovine oslobodili smo se neprijatelja. Nestala je JNA koju smo hranili i oblačili, a ona je po Hrvatskoj ubijala ljude, rušila gradove, sela, bolnice, škole, sakralne i svjetovne spomenike svjetske vrijednosti.

Gimnazija je vraćena hrvatskom sustavu obrazovanja, a prva generacija maturanata obnovljene gimnazije maturirala je 1994. u Bujama, kako u općem tako i u prirodoslovno-matematičkom smjeru. Od postojećeg Centra registrirane su tri srednje škole:

Sve tri škole idealne su veličine prema normativima Ministarstva prosvjete s obzirom na broj razrednih odjela. Školske prostore koriste u dvije smjene, a i najveći dio inventara zajednički. U više nego skromnim ratnim uvjetima radili su, ističe Škoro, vrlo kvalitetno — zastoja u radu škole u ratnim uvjetima nije bilo.

Zbornik na stranicama 28 i 29 donosi faksimile triju ključnih pravnih dokumenata koji su omogućili osnivanje škola u novom sustavu. Tekstovi dokumenata preneseni su u cijelosti.

Perspektive srednjoškolskog obrazovanja na Bujštini

Bujštini su potrebne dvije srednje škole, kakve su od 1991. registrirane, zaključuje Škoro. Sva četiri verificirana programa trebaju ostati i mijenjati se prema potrebama društva i zajednice. Školu treba opremiti, profesore bolje platiti. Nastavu u Srednjoj školi „Vladimir Gortan" treba organizirati u jednoj, jutarnjoj smjeni — to je želja svih prosvjetnih djelatnika, djece i roditelja, a može se ostvariti kad se sagradi srednja industrijska i obrtnička škola. Prijedlog je bio da se ta škola sagradi u bivšoj vojarni u Umagu.

Nužno je opremanje kabineta, praktikuma, specijaliziranih učionica za hrvatski jezik, strane jezike i knjižnice. Dosta je uloženo u kabinete informatike i elektrotehnike, ali je potrebno još više — kabinete kemije i biologije treba opremiti, kabinet fizike čeka bolje dane.

Srednje školstvo u Bujama dostiglo je maksimum s obzirom na brojnost programa obrazovanja, zaključuje Škoro. Pred školom je osuvremenjivanje tih programa i njihovo ciklično mijenjanje u skladu s potrebama vremena. Srednje školstvo na Bujštini neće moći zadovoljiti sve pojedinačne i specifične potrebe i želje — to je sudbina svih malih mjesta — ali nastojat će da budućnost bude obilježena kvalitetom u nastavi svih programa.