Od Materade do Buja — sedam desetljeća
Odluka o otvaranju niže gimnazije na hrvatskome jeziku u Bujama donesena je krajem 1945. Na temelju te odluke 29. rujna 1946. godine, u Materadi u zgradi osnovne škole svečano je otvorena prva srednja škola na Bujštini s hrvatskim nastavnim jezikom. Prvi sat je održala prof. Nada Zgombić-Bonefačić.
Već 28. veljače 1947. godine škola je preseljena u Buje. Tada je Vojna uprava Jugoslavenske Armije, koja je imala vlast na teritoriju Bujštine, zbog neodgovarajućih materijalnih uvjeta donijela odluku o izgradnji nove školske zgrade u Bujama. Nastava u novoj zgradi započela je u drugom polugodištu 1950./1951. godine otkada gimnazija nosi ime poznatog istarskog rodoljuba Vladimira Gortana. Te su godine obilježene napetostima, krizom i teškim pregovorima oko uspostavljanja granice prema Italiji. Velikim demonstracijama i mitinzima u kojima su prednjačili učenici i nastavnici škole borili su se da čitav ovaj kraj ne pripade Italiji.
Važan datum u povijesti škole je 21. studenoga 1954. godine kada je srednju školu posjetio tadašnji predsjednik države Josip Broz Tito. Posjet se dogodio nedugo nakon donošenja Londonskog memoranduma kojim je ovaj kraj dodijeljen Jugoslaviji.
Prvu ozbiljniju krizu škola je proživljavala od 1955. do 1960. godine kad se zbog loših materijalnih uvjeta i nedostatka nastavnog kadra raspravljalo čak i o zatvaranju škole. Kriza je prebrodena početkom šezdesetih godina. Nastavni kadar se ustalio, broj učenika bio je u porastu, a društveno-političke i privredne organizacije počele su rješavati materijalne probleme. Dograđeno je osam učionica, započela je izgradnja dvorane za tjelesni odgoj, a potom se pristupilo izgradnji politehničkog odjela škole.
Od 1954. do 1967. godine u Umagu radi kemijska i ugostiteljska škola, dok u Bujama i Umagu djeluje škola učenika u privredi. U Bujama od 1960. do 1965. godine djeluje ekonomska škola, koju neki vide kao zamjenu za postojeću gimnaziju. U sukobu koncepcija prednost je dobila gimnazija jer se utvrdilo da je ona bolje rješenje za Bujštinu zato što sprema kadrove za daljnje školovanje na višim i visokim školama. Opća srednja škola s talijanskim nastavnim jezikom otvorena je u Bujama 1970. godine.
U školskoj godini 1970./1971. gimnazija pokreće Opću srednju školu ekonomsko-upravno-turističkog i elektrometalskog usmjerenja. Spajanjem Gimnazije s općom srednjom školom na talijanskom jeziku 1. siječnja 1973. godine nastaje Srednjoškolski centar „Vladimir Gortan" — kasnije nazvan Centar usmjerenog obrazovanja. Tada je i dovršena mala dvorana za tjelesni odgoj. Školske godine 1978./1979. prestaje s radom gimnazija koja je bila temelj srednjoškolskog obrazovanja na Bujštini.
Škola ponovo proživljava krizu sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog ponovne reforme školstva kojom je ukinut pripremni stupanj te se započinje s upisom u pojedine struke već od prvog razreda. Procesom raspada bivše države nestaju i centri usmjerenog obrazovanja. Školske godine 1991./1992. ponovno započinju upisi u srednje četverogodišnje škole. Školske godine 1994./1995. završava prva generacija maturanata obnovljene gimnazije, općeg i prirodno-matematičkog smjera te četverogodišnjeg ekonomskog i elektrotehničkog smjera. Tih godina škola dijeli zgradu sa Srednjom Gospodarskom školom s obrtničkim zanimanjima, zbog čega se rad odvijao u dvije smjene.
Danas Srednja škola „Vladimir Gortan" ostvaruje svoj rad u programima: opća gimnazija, turizam i ugostiteljstvo te ekonomija, trgovina i poslovna administracija. Školu pohađa oko 200 učenika u tri programa, a nastavu izvodi tridesetak profesora. Novina u školskoj godini 2015./2016. je nastava u jednoj smjeni što će u budućnosti omogućiti upisivanje većeg broja učenika.
Srednja škola „Vladimir Gortan" temelj je srednjoškolskog obrazovanja Bujštine kroz dugi niz godina te omogućuje mladima stjecanje kvalitetnog obrazovanja i priprema ih za daljnje školovanje na visokoškolskim ustanovama. U 70 godina svog postojanja Škola je iznjedrila niz uspješnih pojedinaca i namjera joj je nastaviti u istom tonu jer nije uzaludni moto škole:
„Svaki učenik ima pravo uspjeti."
Vladimir Gortan — istarski borac za narodna prava po kojem Škola nosi ime
Prvi antifašistički pokret u svijetu pojavio se u Istri početkom 20-tih godina, a prva službena žrtva bio je Vladimir Gortan, koji je strijeljan 17. 10. 1929. godine.
Vladimir Gortan bio je član tajne organizacije Borbe koja je osnovana u Trstu 1927. godine. Cilj tajne organizacije je bio sprječavanje fašizacije Istre, a prvu konkretnu akciju na terenu izveli su u ožujku 1929. na sam dan fašističkih izbora. Izbori su bili jednostranački, na listama su bili samo fašistički predstavnici, te se znalo da će fašisti tjerati ljude da idu na izbore, pa su stoga članovi Borbe počeli razrađivati plan sabotaže fašističkih izbora.
Izveli su nekoliko akcija u okolici Berma gdje su pucanjem nasumično u zrak htjeli prouzročiti paniku kod birača koje su organizirano vodili na izbore i natjerati ih na bijeg. Vladimir Gortan je u zasjedi kod Brestovice sam iz pištolja ispalio osam hitaca u zrak, a birači su se razbježali. U drugoj zasjedi u Podbermu, u kojoj Vladimir Gortan nije sudjelovao, dogodio se nesretan slučaj — od odbijenog metka stradao je jedan od birača, Ivan Tuhtan.
Akcija je na oba planirana mjesta uspjela, veliki broj birača iz šire okolice nije izašao na fašističke izbore. Uslijedila je istraga, a ubrzo i prva uhićenja. Gortanovci se nekoliko puta sastaju i raspravljaju treba li bježati u Kraljevinu Jugoslaviju. Odlučeno je da bježi samo Vladimir Gortan, koji je ranije bio nekoliko puta u Jugoslaviji te je fašistima bio sumnjiv. Gortan je uhićen na željezničkoj postaji Prem na pruzi Pivka–Rijeka.
Talijanske su vlasti pod svaku cijenu htjele otkriti počinitelja akcije te su ponudile 50 000 lira svakome tko želi svjedočiti o ovom slučaju. Seljaci iz Trviža lažno su posvjedočili da su vidjeli Vladimira Gortana u zasjedi gdje je stradao Ivan Tuhtin, iako je Gortan bio u drugoj zasjedi gdje nije bilo poginulih.
Suđenje Vladimiru Gortanu održalo se u Puli. Posljednjeg dana suđenja, 16. listopada, javni tužitelj pročitao je presudu: Vladimir Gortan se kao „vođa bande terorista" osuđuje na smrt strijeljanjem u leđa. Tijekom suđenja, a i nakon izricanja presude, i u Istri i u Kraljevini Jugoslaviji, ali i širom svijeta na poticaj Treće internacionale, organizirani su masovni prosvjedi protiv fašističkog režima u Italiji i u znak podrške osuđenima. Vladimir Gortan strijeljan je 17. listopada 1929. godine u uvali nedaleko od Pule koja danas nosi njegovo ime.
To je, ukratko, priča o Vladimiru Gortanu, rekonstruirana prema zapisima suvremenika i povjesničara. Danas se smatra da je, vjerojatno zasluženo zbog njegove mučeničke sudbine i jedine smrtne presude, uloga Vladimira Gortana preuveličavana, no ostaje činjenica da je Vladimir Gortan postao simbolom antifašističke borbe, kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu.