Oni su bili prvi učenici

Ovi članci pod zajedničkim naslovom "Oni su bili prvi učenici" donose osobna sjećanja nekadašnjih đaka prve hrvatske gimnazije na Bujštini. Njihove priče opisuju prijelaz iz teškog djetinjstva pod fašizmom u novo razdoblje obrazovanja na materinskom jeziku.

Učenici gimnazije "Vladimir Gortan" u jednom od prvih javnih nastupa

Vraćeno djetinjstvo

• Radosna vijest: Jolanda opisuje trenutak kada je njezin otac donio vijest da se hrvatska gimnazija seli iz Materade u Buje te da će je ona pohađati.
• Dolazak u dom: Zajedno s prijateljicom Marijom Zankola i učiteljem Josipom Krajcerom krenula je iz Krasice pješice u Buje. Prvi susret s đačkim domom bio je pun emocija i suza zbog nepoznate okoline i straha od nepoznavanja književnog hrvatskog jezika.
• Život u kolektivu: Ubrzo su se privikle na domski život koji je bio ispunjen pjesmom, zajedništvom i priredbama.
• Teška prošlost: Prisjeća se mračnog djetinjstva u siromaštvu, kada njezin otac nije mogao dobiti posao jer se nije htio odreći svog prezimena Ivetić (koje su vlasti htjeli pretvoriti u Veti ili Iveti).
• Ispunjenje: Danas, kao učiteljica u Krasici, Jolanda kroz rad s djecom osjeća da proživljava ono što joj je u vlastitom djetinjstvu bilo uskraćeno.

• Prve duge hlače: Za siromašnog dječaka dolazak u gimnaziju u Buje značio je "otvaranje novog svijeta", ali i dobivanje prvih dugih hlača i cipela.
• Prvi festivali: Opisuje veličanstveni Prvi festival hrvatske kulture na sportskom igralištu u Bujama pred deset tisuća ljudi, gdje je recitirao pjesmu "Črni paroni".
• Prkos u Trstu: Recitirao je istu pjesmu i na kongresu omladine u Trstu, osjećajući ponos što javno govori o gorkoj prošlosti pred onima koji su nekada tlačili njegov narod.
• Budućnost u glumi: Njegova uloga u prvoj javnoj školskoj priredbi ("Crvenkapica") odredila je njegov daljnji životni put.

• Susret u vinogradu: Učitelj ga je tijekom berbe grožđa u rujnu upitao želi li ići u gimnaziju, na što je njegov otac odmah pristao.
• Svladavanje jezika: Početak je bio težak jer su učenici svakodnevno morali svladavati nove riječi na materinskom jeziku koji ranije nisu smjeli učiti u školi.
• Selidba škole: Opisuje trenutak kada se gimnazija selila, ali ističe da ih to nije omelo jer je volja za znanjem bila jača od svih organizacijskih poteškoća.
• Zahvalnost: Naglašava veliku zahvalnost nastavnicima koji su imali strpljenja raditi s djecom koja nisu dovoljno poznavala svoj materinji jezik.