Juraj Radovčić i Ronny Jušić, nastavnici tjelesnog odgoja Središnjoškolskog centra »Vladimir Gortan«, napisali su kronikutridesetogodišnjeg sportskog života škole koja je — u uvjetima improviziranih terena, bez pravih finansijskih sredstava i bez podrške kakvu imaju gradska sportska društva — uspjela izgraditi tradiciju koja je u pojedinim disciplinama nadilazila regionalne okvire. Naslov koji su dali svom tekstu, preuzet iz novinske recenzije iz 1954., govori sve: »Zaista pohvalno.«

Učenici i nastavnici Gimnazia — prvaci Istre u rukometu 1955., 1956., 1957. i 1958. bez poraza
Učenici i nastavnici Gimnazia u Bujama — prvaci Istre u rukometu 1955., 1956., 1957. i 1958. bez poraza. Gornji red: Anton Sušanj, Marko Martinčić, Bruno Sirotić, Remiðo Bubola, Anðelko Benolić, Stjepan Pečanić, Vlado Tomaić. Donji red: Juraj Radovčić, Drago Šantić, Aurelio Barbo, Drago Jerman i Branko Kolić.

Improvizacija kao polazišna točka

Radovčić i Jušić odmah postavljaju kontekst koji čini sve ostalo razumljivijim. Mnoга sportska društva i klubovi imaju na raspolaganju financijska sredstva, tzv. materijalnu bazu i stručni kadar — ali ipak ne razvijaju djelatnost koja bi se mogla ocijeniti kao zadovoljavajuća. Gimnazijalci Buja, nasuprot tome, nisu imali gotovo ništa od toga. Izgradili su improvizirane sportske objekte gotovo golim rukama. Natjecanja su organizirali unutar same škole kad se nisu mogli mjeriti s reprezentacijama okolice. A kad se pojavila mogućnost za vanjski nastup — iskoristili su je maksimalno.

Ta sposobnost da se od ograničenih resursa izvuče više nego što se čini mogućim bila je, prema autorima, rezultat jedne jednostavne stvari: entuzijazma učenika koji su sport voljeli i nastavnika koji su taj entuzijazam znali usmjeriti i organizirati. Posebno se ističe dolazak nastavnika Juraja Radovčića 1953. — od tog trenutka sportska aktivnost Gimnazia naglo se pojačava i Buje se uključuju u organizirani istrski sportski život.

Kronologija sportskih uspjeha 1946.–1977.

1946.–1953.
Prve sportske aktivnosti — susreti sa slovenskom omladinom, prvomajski turniri, nastup na prvomajskom sletu u Trstu 1947. Školska omladina sudjeluje u kulturnom i sportskom životu kraja.
1951.
Prva košarkaška utakmica u ženskoj konkurenciji: Gymnasio Buje — Gymnasio Labin, rezultat 2:0 za Buje.
1953.
Dolazak nastavnika Radovčića. Bujština se odvaja od podsaveza Kopar i formira kotarski fiskulturni odbor. Pokrenut DTO »Partizan«, Buje — momčad sastavljena pretežno od učenika Gimnazia.
1954.
Prva javna utakmica odbojkašica Gimnazia i osmogodišnje talijanske škole. Prva rukometna utakmica Gymnasio — JNA: Gymnasio pobijedio 5:4. Učenice nastupaju u kvalifikacijskom prvenstvu srednjih škola Hrvatske u atletici. Susreti s gymnasijima iz Ljubljane i Zagreba u odbojci, stolnom tenisu, rukometu i košarci. Šahisti prvi put na prvenstv
u srednjih škola Hrvatske.
1955.–1958.
Četiri uzastopna naslova prvaka Istre u rukometu — bez poraza. Rukometašice su viceprvakinje. U Buje dolaze ekipe iz Kopra i prva učiteljska škola iz Zagreba. Rukometaši osvajaju prvakinja Republike u Bjelovaru. Gostuju ekipe iz Ljubljane, Skopja, Zagreba, Virovitice i Novog Sada.
1955.
Na prvom Središnoškolskom festivalu Istre u Pazinu Gymnasio Buje zauzima prvo mjesto — i ponavlja taj uspjeh više navrata u godinama koje slijede.
1958.
Jesenski kros — pobjednici odlaze u Zagreb i osvajaju treće mjesto između 24 gradske reprezentacije. DTO »Partizan« na kvalifikacijskom turniru za ulaz u saveznu ligu u Beogradu.
1959.
Gymnasijalci nastupaju na saveznom sletu u Beogradu — osvajaju dvije zlatne plakete. Atletska reprezentacija škole nastupa na republičkim i saveznim natjecanjima.
1960.–1970.
Škola sudjeluje na svim sportskim festivalima Istre — zapaženi rezultati u rukometu, odbojci, košarci, stolnom tenisu i atletici. Nastup na republičkim prvakinjstvima u Zagrebu, Rijeci, Malom Lošinju. Muška i ženska odbojkaška ekipa natječe se u Riječkoj regiji. Omladina odlazi na logovanje u Kanegru — organiziraju se tečajevi plivanja.
1970.
Formira se školsko sportsko društvo »Zmaj« sa sekcijama: mali nogomet, rukomet, košarka, šah, stolni tenis, gimnastika. Za Dan škole 25. maja organiziraju se turniri u kojima sudjeluju Poreč, Kopar, Izola, garnizon JNA i omladina Bujštine.
1974.
Škola osvaja prvo mjesto na turniru u Poreču u košarci, rukometu i odbojci.
1975.
Ženska rukometna ekipa osvaja prvo mjesto na festivalu omladine u Pazinu i odlazi na Republičko prvakinja u Osijeku — gdje takoðer osvajaju prvo mjesto, ispred ekipa Siska, Zagreba i Splita.

U sjeni topola — DTO »Partizan« i bujski sport

Poseban odjeljak teksta posvećen je DTO »Partizanu« — rukometnoj momčadi koja je bila sastavljena pretežno od učenika Gimnazia i koja je u drugoj polovici pedesetih postala prava mala legenda istarskog rukometa. Radovčić i Jušić evociraju staro igralište zvano "crno" na kojemu su nekad rasli topoli — danas nema ni topola ni igrališta, ali sjećanje na uspjehe koji su se tu rodili ostaje živo.

DTO Partizan Buje 1958. — kvalifikacije za saveznu ligu u Beogradu
Rukometna momčad DTO »Partizan«, Buje — sastavljena pretežno od učenika Gimnazia. 1958., Beograd — Učesnici kvalifikacijskog turnira za ulaz u saveznu ligu. Franjo Atanasić, Juraj Radovčić, Aurelio Barbo, Remiðo Bubola, Arturo Andreašić, Marko Martinčić, Drago Jerman, Oktavio Zec, Ivan Šverko, Anðelko Benolić, Josip Radeljak i Bruno Sirotić.
Atletska reprezentacija škole 1959.
Atletska reprezentacija škole 1959.: Josip Radeljak, Milutin Matić, Anton Vigini, Ivan Korponja i Ivan Gasparini.

Gimnastičarke i atletičarke — zapaženi rezultati

Uz rukomet, koji je bio apsolutni vrhunac bujskog školskog sporta, tekst bilježi i uspjehe u gimnastici i atletici. Gimnastičarke su nastupale na republièkim takmičenjima, a posebno se pamti nastup na republičkom takmičenju pjevačkih zborova u Varaždinu koji je kombinirao sport i kulturu u jednom — jer je zbor Gimnazia, pod ravnanjem nastavnika Markova, bio jednako uspješan kao i sportske ekipe.

Gimnastička vrsta učenica Gimnazia 1957.
Gimnastička vrsta učenica Gimnazia 1957. S lijeva na desno: direktor Ivo Carić, Alda Gorjan, Gracijela Krevatin, Ljiljana Šimunović, Ðina Štokovac, Vlasta Šimunović, Vesna Šimunović, Ana Kovačić, Lidija Mauro i nastavnik Juraj Radovčić.

Dva reprezentativca Jugoslavije

Od svih sportskih dostignuća koje tekst bilježi, dva se posebno ističu — dva učenika Gimnazia koji su stigli do razine državne reprezentacije:

Ljubo Tomažić
Državni reprezentativac u rukometu. Nikao iz Gimnazia u Bujama, prošao kroz DTO »Partizan«, dostigao vrhunac na saveznoj razini. Jedan od najistaknutijih igrača koje je bujska škola dala jugosalvenskom sportu.
Renée Lepoglavec
Aktivna reprezentativka Jugoslavije u trenutku pisanja teksta (1977.). Jedina koja je iz bujske škole direktno dostigla aktivni nastup za nacionalnu momčad — živa potvrda da je bujski školski sport mogao iznjedriti igrače svjetske klase.

Mnogo samoinicijative i primjerna sportska aktivnost učenika Gimnazia u Bujama. Izgradili su improvizirane sportske objekte gdje se odvija živa sportska aktivnost. Takav rad mora ostaviti traga.

— Josip Mihovilović, sportski komentar u »Hrvatskom glasu«, 1954. — citat koji je dao ime ovom tekstu

Sport kao odgoj

Radovčić i Jušić završavaju tekst razmišljanjem koje nadilazi sportsku kronologiju. Sport u ovoj školi nikad nije bio sam sebi svrhom — bio je dio šire odgojne filozofije koja je htjela da učenici budu i fizički i mentalno pripremljeni za život. Meðurazredna prvakinja u košarci, malom nogometu, stolnom tenisu, odbojci i šahu koja postaju sve popularnija s rastom broja učenika nisu samo zabava — ona su trening za suradnju, za natjecanje, za prihvaćanje poraza i za slavljenje pobjede s dostojanstvom.

Trideset godina sporta u bujskoj školi — od prve košarkaške lopte 1951. do Renée Lepoglavec u dresу jugoslavenske reprezentacije 1977. — nije loša bilanca za instituciju koja je počinjala s improviziranim terenom i entuzijazmom kao jedinom imovinom.

Juraj Radovčić · Ronny Jušić Nastavnici tjelesnog odgoja, Središnjoškolski centar »Vladimir Gortan«, Buje