Članak "Iz ropstva u slobodu" autora inženjera Josipa Šegote donosi povijesni pregled društvenih, ekonomskih i nacionalnih prilika na području Bujštine. Autor prati put lokalnog stanovništva od mletačkih naseljavanja u 17. stoljeću, preko sustavne talijanizacije, pa sve do agrarne reforme i oslobođenja nakon Drugog svjetskog rata.
Bujština — zemlja stoljetne borbe za slobodu i nacionalna prava
1. Povijest naseljavanja i korijeni
- Seobe u 17. stoljeću: Zbog kuge koja je prorijedila stanovništvo, Venecijanska Republika naseljava Bujštinu ljudima iz Dalmacije, Crne Gore i Primorja.
- Slavensko porijeklo: Autor navodi primjere prezimena koja su s vremenom talijanizirana (npr. Aleksić u Alessio, Cahnić u Zachigna) kako bi se izbrisao trag slavenskog podrijetla.
- Feudalni gospodari: Većina plodne zemlje bila je u rukama plemićkih obitelji poput Marković, De Franceschi, Rota, Grisoni i drugih, dok je domaći čovjek bio u položaju kolona (obrađivača zemlje).
2. Sustavna talijanizacija i otpor
- Kulturni pritisak: Budući da gospodari nisu znali hrvatski, koloni su morali učiti talijanski. Crkva, škole i službenici koristili su isključivo talijanski jezik.
- Buđenje nacionalne svijesti: U drugoj polovici 19. stoljeća intelektualci i svećenici (poput biskupa Dobrile) počinju borbu za nacionalna prava. Osnivaju se hrvatske škole putem Družbe sv. Ćirila i Metoda, unatoč otporu organizacije Lega Nazionale.
- Gospodarsko jačanje: Uz kulturne ustanove, osnivaju se i hrvatske posujilnice i zadruge, u čemu se posebno isticao dr. Matko Laginja.
Dok su gospodari punili žare uljem i bačve vinom, domaći je čovjek ostajao bez prava na vlastiti jezik, školu i identitet.
— Ing. Josip Šegota, "Iz ropstva u slobodu", 1956.3. Razdoblje fašizma i Drugi svjetski rat
- Fašistička represija: Nakon Prvog svjetskog rata, fašistički režim nasilno prekida hrvatski prosvjetni rad, zatvara škole, pali knjige i progoni učitelje i svećenike.
- Narodnooslobodilačka borba: Padom fašizma 1943. godine, stanovništvo Bujštine masovno stupa u borbu za slobodu, uz stotine žrtava, težeći ujedinjenju s "ostatkom jugoslavenske braće".
4. Poslijeratna obnova i agrarna reforma
- Agrarna reforma: Prije oslobođenja, 50% najplodnije zemlje bilo je u rukama tek 30-ak veleposjednika. Reformom je oduzeto preko 7.500 ha zemlje i podijeljeno onima koji su je stvarno obrađivali.
- Socijalistički razvoj: Članak završava optimističnim tonom o modernizaciji poljoprivrede — uvođenju traktora i mehanizacije te razvoju Istre u sklopu tadašnje socijalističke Jugoslavije.