In classe prima delle otto
Dora Pernić piše na talijanskom — i ta je odluka sama po sebi poanta. Scena koja slijedi ne treba prijevod: prepoznatljiva je svakome tko je ikad ušao u razred sedam i dvadeset, dok je profesor još uvijek negdje između hodnika i svog ureda.
Sono le sette e venti ... Tutti corrono in classe. Maledetto ... la porta è ancora chiusa. Presto, il quaderno! Hai fatto il compito? Che cosa? Sì, matematica, latino ... hai studiato storia? La quinta ora devo andare dal dottore. Con una penna in mano, un quaderno di appunti, Einstein si siede sul calorifero e comincia a scrivere. Oh, finalmente, ecco che arriva! In fretta entriamo in classe. Il libro! A che pagina? Allora: rosa, rosae, rosae ... Hai letto il nuovo fotoromanzo? Sì, Franco Gasparri e Claudia Rivelli. Sono trascorsi minuti precisi. Ma come discipulus bonum? No, è di genere maschile. »Brevi amori a Palma di Minorca ... film discreto. Dammi matematica. No, non così ... Il risultato è sbagliato. Ecco che arriva Bonus.
Tutti raccolti attorno ad un banco per risolvere il difficile problema di matematica (sin x = ?, log tg y = ?). Hai guardato lo spettacolo televisivo? I Collage, Baglioni ... Come può essere Hannibal ante porta? La Rivoluzione Francese inizia nel ... ? ... 1978! Napoleone in Russia ...
Ragazzi, ho sentito che oggi manca il prof. Rufus, esclama Mans, URRA, almeno una volta un'ora libera. Il campanello suona. Nessuno si accorge. Ecco che arriva »il dormiglione«. Perchè porta quel grande quaderno? Letture mensili. Che cosa? Oggi? Ho comperato una gonna a fiorellini. Sì, sono stata ieri. La carta geografica, Africa o America? La lavagna da cancellare, il proiettore ...
La prof. Puf sta entrando.
Vicevi i anegdote
Ono što slijedi nije samo šala. Svaki od ovih kratkih tekstova opisuje nešto stvarno — naviku, situaciju, tip koji postoji u svakom razredu. Upravo zato smije.
Zlatko: — Kako dvije?
Marijan: — Prvu kad je pogledao knjižicu, a drugu kad je vidio da je to njegova đačka knjižica.
Marijan Olujić
UČENIK: Krv do koljena, jauci do neba, strijele, mačevi, buzdovani, ranjeni konji po bojištu ...
UČENIK: Jesam!
PROFESOR: A, što misliš, kako si je napisao?
UČENIK: Rukom!
UČENIK: Pjeni se!
IVICA: (Šuti).
PROFESOR: No, Ivice što čekaš!?
IVICA: Šutjeti je zlato.
NAGIB: (Šuti i razmišlja).
PROFESOR: Hajde, Nagibe, što šutiš!?
NAGIB: Pa znate, druže profesore, to vam je oko pola noći.
Kazalo strave i užasa
Najambiciozniji tekst rubrike nije ni vic ni anegdota — nego rječnik. Sanja Bosnić i Jelena Radovčić sastavile su, uz svestranu pomoć III. razreda gimnazije, abecedni popis svega što čini školski život — i preimenovale svaku stavku po zakonu crnog humora. Rezultat je dokument koji govori više o svakodnevici jedne generacije nego bilo koji službeni izvještaj.