Svaka škola koja nosi nečije ime nosi s tim imenom i odgovornost. Učenici, nastavnici i ravnatelji koji svakodnevno prolaze kroz vrata Gimnazije — a od 1973. i Srednjoškolskog centra — »Vladimir Gortan« u Bujama nose u sebi, možda ne uvijek svjesno, sjećanje na čovjeka koji je imenom dao školi identitet, a životom — primjer. Tko je zapravo bio Vladimir Gortan?
Djetinjstvo i mladost u fašističkoj Istri
Vladimir Gortan rodio se 7. lipnja 1904. u Bermu, malom istarskom selu smještenom u unutrašnjosti poluotoka. Potjecao je iz siromašne seljačke obitelji koja nije imala ni dovoljno zemlje da prehrani sve ukućane, a kamoli da djeci pruži školovanje. Kao dječak čuvao je ovce i volove bogatijim susjedima — klasični oblik dječjeg rada koji je bio uobičajen u seoskim zajednicama onog vremena. Kad je odrastao, radio je kao nadničar u svome i okolnim selima, bez stalnog zanimanja i bez perspektive koja bi mu otvarala drugi put.
Fašistička vladavina, koja je u Istri bila posebno brutalna, za njega nije bila apstraktna politička kategorija. Bila je svakodnevna stvarnost: zabrana hrvatskog jezika u školama i javnom životu, pritisak na promjenu prezimena, marginalizacija seljačkih obitelji koje nisu pristajale na suradnju s talijanskim vlastima. Gortan je tu stvarnost primio s ogorcenjem koje nije skrivao. Dva puta je ilegalno prešao talijansko-jugoslavensku granicu tražeći posao u Jugoslaviji — što samo po sebi govori o razini očaja s kojom je gledao na mogućnosti koje mu je vlastiti kraj nudio.
Priključenje organizaciji TIGR
Negdje oko 25. godine života Vladimir Gortan priključio se tajnoj antifašističkoj organizaciji koja je djelovala pod imenom »Borba«, poznatijoj pod akronimom TIGR — što je stajalo za Trst, Istru, Goricu i Rijeku, dakle za četiri geografska područja koja su bila pod talijanskom vlašću, a u kojima je živjelo brojna slavensko stanovništvo. Organizacija je provodila sabotaže, širila antifašistički tisak i — u najdrastičnijim slučajevima — izvodila atentate na funkcere i simbole talijanskog fašizma.
U skupini kojoj je Gortan pripadao bili su i Živko Gortan, Viktor Bačac, Dušan Ladavac, Slavko Zlatić i drugi. Nije to bila masovna organizacija — bila je mala, tajna i izložena stalnoj opasnosti od otkrivanja. Svaki član znao je što riskira. Gortan je znao.
Uhićenje, suđenje i smaknuće
Aktivnost koja je dovela do Gortanovog uhićenja odvijala se u kontekstu izbora za Gran consiglio del fascismo — fašistički Veliki savjet koji je u Italiji funkcionirao kao jednopartijsko tijelo državne vlasti. Antifašistička akcija tijekom tih izbora bila je posebno uočljiva i politički neprihvatljiva za režim. Gortan je bio uhićen, podvrgnut mučenju i izveden pred fašistički specijalni sud.
Presuda nije dugo čekala: smrt streljanjem. Izvršena je 17. listopada 1929. u Puli. Vladimir Gortan imao je dvadeset pet godina.
Ime Vladimira Gortana postaje simbol otpora i borbe Istrana za socijalno i nacionalno oslobođenje i priključenje Istre, otoka i Zadra Hrvatskoj i socijalističkoj Jugoslaviji.
— Biografska bilješka u Spomenici 30. obljetnice, 1977.Zašto njegovo ime nosi škola?
Kada su osnivači bujske Gimnazije 1950. birali ime za svoju školu, izbor Vladimira Gortana nije bio slučajan. Gortan je bio Istranin — rodom iz unutrašnjosti poluotoka, iz seljačke obitelji, iz krajeva koji su decenijima živjeli pod pritiskom denacionalizacije. Njegova priča bila je u izravnoj rezonanciji s pričom samih učenika i njihovih obitelji. Nije se radilo o dalekom revolucionaru čija je biografija bila u knjigama — radilo se o nekome tko je živio na istoj zemlji, govorio istim jezikom i borio se za pravo koje su ti isti učenici tek nedavno dobili.
Posebno je značajno da škola koja nosi njegovo ime nije jednojezična — od 1970. u njoj djeluju i odjeli s talijanskim nastavnim jezikom. Gortan je, u interpretaciji koju donosi i sama Spomenica, simbol koji nadilazi nacionalne podjele: Iris Precali, učenica talijanskog odjela, u svom prilogu za Spomenicu piše na talijanskom o Gortanu kao o simbolu koji i Talijani Istre prepoznaju kao borca za slobodu naroda — borca koji je pao u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, fašizma, koji je jednako ugnjeavao i Hrvate i Talijane.
Naslijeđe
Trideset godina nakon osnivanja škole, kada je Spominica pisana, Gortanovo ime nosilo je u sebi sve navedene slojeve značenja: osobnu hrabrost, antifašistički otpor, istarski regionalni identitet i ideju bratstva dvaju naroda koji dijele isti prostor. Za učenike koji su 1976/77. sjedili u klupama — a bilo ih je skoro 700 — njegovo ime moglo je biti samo slova na ploči, ali za generacije koje su osnivale školu i gradile je od nule, ono je bilo živa obveza.
Škola je njegovu uspomenu čuvala na različite načine — kroz nastavu, kroz obilježavanja obljetnica, a i kroz same Poveznice poput ove Spominice. Svaki put kad su ravnatelji Titovog doba pokazivali posjetiteljima fotografiju Titovog potpisa u spomen-knjizi Gimnazije, u pozadini je stajalo i Gortanovo ime na pročelju zgrade — dva lica jedne iste priče o slobodi i onome za što se vrijedi boriti.