Srednja škola „Vladimir Gortan" iznjedrila je generacije privrednika, direktora, diplomata i gospodarstvenika koji su uvelike pridonijeli razvoju Bujštine, Istre i šire regije. Ovdje su predstavljeni oni bivši učenici koji su ostavili trajan pečat u gospodarskom, javnom i društvenom životu svoga kraja.
Bivši učenik Bujske gimnazije, često je govorio da su njegovu uspjehu na studiju Rudarstva pridonijeli „trud i rad profesora u gimnaziji u Bujama, solidnoj osnovi u pripremi za težak studij". Rođen je u Puli 1940. gdje se njegova obitelj preselila iz Lovrečice pokraj Umaga. Kao sportaš posebno se istaknuo u rukometu — dao mu je nadimak Tirke tadašnji profesor Juraj Radovčić.
Nakon završenog Fakulteta za naravoslovje in tehnologiju u Ljubljani, smjer Rudarstvo nemetali, kao stipendist Tvornice cementa u Umagu zaposlio se 1965. u toj tvornici kao diplomirani inženjer rudarstva. Radnički savjet 1973. imenuje ga direktorom Tvornice u 32. godini — kao jedna od najmanjih tvornica u bivšoj državi sa 320 zaposlenih imala je najbolje rezultate.
Od 1980. do 1982. obnašao je funkciju Potpredsjednika Privredne komore Zajednice općina Rijeka, od 1982. do 1986. bio je predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Buje. Od 1986. do 1994. predsjednik SOUR-a „Agroturist" sa 4500 zaposlenih. Od 1990. do 1992. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Od 2006. izgradio je obiteljski hotel Villa Rosetta u Zambratiji.
Marko je u pisanoj poruci školi napisao: „Živjela naša Gimnazija, stvorila nam je uvjete da naši dječački snovi postanu stvarnost."
Značajan doprinos radu gimnazije dao je Lucijan Benolić, rođen na Bujštini i zaslužan za razvoj i svekoliki napredak ovoga kraja. Njegova obitelj iz Grote kraj Umaga istaknula se u borbi protiv fašizma i u preporodu Hrvata u Istri. Nakon završetka učiteljske škole u Opatiji završio je političke nauke u Beogradu. Radio je kao učitelj na Bujštini i gimnazijski profesor u Bujama.
Bio je saborski zastupnik, predsjednik Skupštine općine Buje, diplomat i konzul u Trstu. Najviše je doprinio razvoju svoga kraja potičući aktivnosti na području turizma, poljoprivrede i industrije — Istraturist Umag, PIK Umag, Istra-auto, Hempel Umag, Tvornica cementa Umag, Trikotaža „Umbert Gorjan" Novigrad, Digitron Buje, Feroplast Buje. Njegova kći Nadija, odvjetnica, pohađala je bujsku gimnaziju kao i unuka Martina Benolić, dobitnica priznanja Škole za izvrstan uspjeh.
Maturirao 1966. Nakon završetka gimnazije u Bujama, upisao je na Pedagoškoj akademiji u Puli studij biologije i kemije te diplomirao 1971. Na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani diplomirao je sociologiju 1980., a na Univerzi u Ljubljani magistrirao je iz sociologije 1993.
Svoj rad započeo je u osnovnoj školi u Optrlju i Pučkom učilištu u Bujama. Bio je član Izvršnog vijeća Skupštine općine Buje, obavljao posao u Ambasadi lokalne demokracije Vijeća Europe za Istru, bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, Veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji, na Malti, Cipru i San Marinu. Stalni je predstavnik Republike Hrvatske u FAO-u (UN), član Ekspertne grupe za granice Republike Hrvatske i član Mješovite hrvatsko-talijansko-slovenske Komisije za provedbu Udinskog sporazuma.
Član SDP-a od osnutka i jedan od utemeljitelja SDP-a u Istri. Objavio je 4 knjige i više od 500 članaka. Koautor je dva dokumentarna filma o Bujštini u domovinskom ratu i prijelomnom razdoblju. Primio je brojna međunarodna odlikovanja.
Bivši učenik Gimnazije u Bujama, zanimljive biografije i životnog puta u vremenu stvaranja kadra za školstvo, privredu i svekoliki život na prostoru Bujštine. Rođen je u Trstu 1936. gdje je pohađao talijansku osnovnu školu. U Gimnaziju u Buje došao je 1948. i tu položio Malu maturu 1951. Zbog malog broja upisanih učenika dobio je stipendiju Kotara Buje i upisao se u Prvu gimnaziju u Zagrebu.
Nakon Velike mature upisao se na Ekonomski fakultet. Od jeseni 1962. zasnovao je radni odnos u Intercommercu na mjestu rukovodioca kadrovske službe gdje je proveo punih 35 godina. Za vrijema studija i rada bio je izrazito aktivan u društvenim procesima — obavljao je posao tajnika Circolo sportivo u Bujama, Nogometnom klubu Umag, Zajednici Talijana. Od 1982. do 1986. bio je poslanik Talijanske zajednice u Saveznom vijeću Skupštine Jugoslavije. Bio je potpredsjednik Skupštine jedinstvene općine Buje te član Predsjedništva Zajednice Talijana Hrvatske i Slovenije. Primio je brojna priznanja, pohvale i odlikovanja, među kojima Orden Zvijezde solidarnosti Italije i Povelju Grada Umaga za životno djelo 2015.
Nadasve čuveni i cijenjeni profesor Gimnazije i učenik ove škole. Rođen u Kaštelu kraj Buja 1937. Maturirao je u bujskoj gimnaziji 1958. Upisao je studij fizike na Prirodoslovnom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1962. u rekordnom roku kao najbolji student na fakultetu. Za uspješan završetak studija dobio je novčanu nagradu Skupštine općine Buje.
Nakon završenog studija zaposlio se kao profesor fizike u Gimnaziji „Vladimir Gortan" Buje te nastavljajući pedagoški rad u Gimnaziji na talijanskom jeziku „Leonardo da Vinci" u Bujama 10 godina i Osnovnoj školi na talijanskom jeziku „Galileo Galilei" u Umagu 12 godina. Dvije godine bio je Pedagoški savjetnik za područje općine Buje, Novigrad i Poreč. U Sloveniji je promaknut za profesora-savjetnika za fiziku. Između svojih učenika bio je i ostao omiljeni profesor kojeg s radošću pozivaju na sve proslave obljetnica mature.
Maturant Gimnazije 1961. Nakon završene gimnazije upisao se na Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1965. Kao potrebit kadar ekonomske struke zaposlio se u Umagu, najprije u PIK-u, zatim u Agroturistu Umag, ACY Opatija, nautički centar Umag, Istraturistu Umag — radio je na rukovodećim pozicijama, najviše u financijskom sektoru. U jednom četverogodišnjem mandatu obavljao je funkciju Predsjednika Skupštine općine Buje te je bio zastupnik u Vijeću općina Sabora Republike Hrvatske.
Primio je mnoga priznanja. Kao istinski poznavatelj svoga kraja, posebno jezičnog idioma rodnog sela Gamboca i okolice, sačuvao je od zaborava mnoge riječi zapisavši ih u svoju zbirku pjesama kao svojevrsni rječnik pod naslovom „Kako se puli nas ruzinalo". Zaljubljenikje u poetsku riječ i pjesmu svoga kraja.
Učenik Gimnazije, maturirao 1966. Rođen u Grožnjanu, ostao je živjeti i raditi na području Bujštine te svojimradom doprinio razvoju svoga kraja. Poslije završene gimnazije studirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli matematiku i fiziku, a nakon studija zaposlio se kao nastavnik i radio u mnogim školama. Bio je tri mandata direktor Osnovne talijanske škole u Bujama, od 1980. do 1992.
Tijekom cijelog radnog vijeka aktivan je u društvenom životu Bujštine — bio je predsjednik Mjesne zajednice Grožnjan/Grisignana, potpredsjednik Skupštine općine Buje, a zatim predsjednik Skupštine općine Buje. Bio je delegat Općine Buje u Skupštini Zajednica općina Rijeka i predsjednik skupštine Talijanske unije u republici Hrvatskoj. Za svoj rad primio je priznanja svog rodnog grada Grožnjana i Povelju Skupštine općine Buje za društveno-političku aktivnost.
Bivši maturant Gimnazije, maturirao 1969. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1976., smjer vanjsku trgovinu. Profesionalnu karijeru započeo je u Umagu u poduzeću Trgoumag, zatim dolazi u Hempel Umag, najprije kao samostalni referent za snabdijevanje inozemnih brodova, zatim zamjenik komercijalnog direktora te od 1978. do 2015. na funkciji direktora poduzeća. Funkciju direktora Hempela Umag preuzeo je s nepunih 28 godina kao najmlađi i jedini direktor koji je poslovao po uvjetima Ugovora o zajedničkom ulaganju između Kemijskog kombinata Chromos Zagreb i multinacionalne kompanije Hempel Kopenhagen.
Za svoj rad primio je mnoga priznanja. Dobitnik je nagrade Croma (hrvatsko udruženje menadžera) Zagreb, 2000. za najboljeg menadžera u Hrvatskoj u kategoriji srednjih poduzeća.
Bivši učenik gimnazije. Maturirao 1971. Ekonomist po struci, diplomirao 1980. na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Godine 1976. izabran je za Predsjednika omladine Bujštine. Od 1980. radi u gospodarstvu — Buje-export, Istraturist, GIO Pula, Brolo Buje kao direktor.
Kao izvrstan sportaš postigao je velik uspjeh u sportu — igrao je 16 godina rukomet u Bujama, Novigradu i Umagu, bio je trener mladih rukometnih selekcija u Bujama i član Uprave RK Buje. U teniskom klubu Buje bio je predsjednik kluba. Gradonačelnik je Grada Buja u drugom mandatu.
Pripada prvoj generaciji maturanata — u gimnaziju se upisao 1946. Niži tečajni ispit položio je 1948./49. Završio je Učiteljsku školu u Zagrebu 1953. U prosvjeti je službovao na Bujštini od 1953. do 1961. Obavljao je poslove kadrovskog direktora u Tvornici cementa Umag, a od 1962. je profesionalni djelatnik u lovstvu. U jednom razdoblju obavljao je funkciju predsjednika Kinološkog saveza Hrvatske. Bio je vijećnik u Skupštini općine Buje i vijećnik Općine Umag.
Lino Kodela je ujedno zaslužan što je prvi put izvedena hrvatska himna i na prvenstvu svijeta pasa ptičara i Kupu sv. Huberta u Italiji 1991. Samoinicijativno je donio hrvatsku zastavu i snimku hrvatske himne. Na 20. obljetnicu tog događaja, 29. 10. 2011. primio ga je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović.
Učenica bujske gimnazije, rođena u Bujama gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik 1990. Radila je kao profesor u Centru usmjerenog obrazovanja „Vladimir Gortan", talijanskoj školi u Bujama. Vodila je rad gradske galerije „Fonticus" u Grožnjanu.
U periodu od 1993. do 1996. obnašala je dužnost člana poglavarstva Općine Umag. Obavljala je dužnost ravnateljice Srednje industrijske i obrtničke škole u Bujama i ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta u Bujama 1995. Koautorica je knjige „Buje i okolica. Povijesni, kulturni i prostorni vodič". Izabrana je 2000. za gradonačelnicu Grada Buja i tu je dužnost obavljala u dva mandata. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi odlikovao ju je ordenom Viteza (Cavaliere). Osnovala je Hrvatsku udrugu Gradova maslina i ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Ministarstvo kulture imenovalo ju je 2014. pročelnicom Konzervatorskog odjela u Puli.
Maturirala 1970. Nakon završene gimnazije u Bujama, upisala je Tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1976. Obavljala je poslove programiranja i praćenja proizvodnje, nabave i prodaje u pogonu Sipro u Umagu. Direktorica Sipra postaje 1985. i na tome mjestu je punih 30 godina. Uspješnim rukovođenjem tvrtke kroz turbulentna vremena zadržala je proizvodnju i radna mjesta, uvela i pratila sve nove tehnologije.
Kao žena u vođenju pokazala je sve kompetencije i svojom umješnošću stvorila je vedro pozitivno radno okruženje. Da nije zaboravila svoju gimnaziju u Bujama, pokazuje iskazanim interesom — u nekoliko navrata donirala je školi financijsku pomoć i prilogom tvrtke.
Maturant iz 1966. Nakon završene gimnazije u Bujama upisao je Ekonomski fakultet, smjer vanjska trgovina u Zagrebu kao stipendist Intercomerca, export-import d.o.o. Umag — jedne od najstarijih trgovačkih tvrtki u Istri koja od osnutka 1953. posluje u pograničnom prometu s Republikom Italijom. Od 1969. obavljao je više dužnosti — bio je predsjednik odbora za pograničnu suradnju pri saveznoj privrednoj komori bivše Jugoslavije, potpredsjednik Županijske komore Pula, predsjednik Nadzornog odbora Istarske kreditne banke Umag.
Od 1990. direktor je Intercomerca Umag i dobitnik je priznanja „Zlatni globus" Privredne komore Hrvatske te je dobitnik nagrade Zavoda za poslovna istraživanja kao jedan od najuspješnijih poduzetnika u Hrvatskoj u 2001.
Maturirala 1973. Odlična učenica, oslobođena polaganja mature. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i talijanski jezik. Zaposlena u Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu — organizator kulturnih događaja, izdavaštvo, vodi poslove oko stipendiranja od strane Republike Italije hrvatskih državljana. Prevoditeljica je i predavač talijanskog jezika u Školi stranih jezika u Varšavskoj u Zagrebu. Urednica je radijskih emisija „Dnevnici i pisma" na Hrvatskom radiju. U emisiji „Živi jezici / Lingue vive" obrađivala je djela talijanskih pisaca. Na III. Programu radio Zagreba objavljeno je 14 njenih radova od 1981. do 2001.
U gimnaziji u Bujama bila je jedna od pokretačica gimnazijskog časopisa „Mladost-Giovani" te je bila glavna urednica u kojemu su objavljeni njezin prvi književni uradak i prijevodi sa talijanskog na hrvatski jezik.
Gimnaziju završila u Bujama 1974., oslobođena polaganja mature. Studirala u Zagrebu na Fakultetu za vanjsku trgovinu i diplomirala 1979. Zaposlila se u Trgoprogresu export-import Umag i zatim kao pripravnica u Saveznom sekretarijatu za inozemne poslove bivše države. Surađivala je s Ekonomskom komisijom Ujedinjenih naroda sa sjedištem u Ženevi.
Od 1987. do 2015. radi u „Istraturistu" — referentica za propagandu i odnose s javnošću INTERNATIONAL TENNIS CENTRE UMAG, voditeljica rezervacija i prodaje kapaciteta turističkog naselja Sol Stella Maris Umag, voditeljica recepcije hotela Sipar i hotela Guest house Adriatic Umag. Vodi projekt organiziranja press centra na Croatia Open Umag — ATP tenis turnir. Godine 2004. dobiva priznanje kvalitete kao najboljeg odjela turističke sezone po ocjenama gostiju te dobitnica godišnje nagrade u „Istraturistu" za „Ideju sezone" 2005. i 2006.
Maturirao 2007. Mladi i uspješni poduzetnik koji je svojim inovacijama osvojio najveće američko tržište i pokazao da se itekako može uspjeti — treba imati znanja i hrabrosti i umješnosti. Sandro Mur pripada mlađoj generaciji gimnazijalaca iz naše škole. Osnovao je tvrtku Bellabeat 2014. Potaknut stalnom ljudskom potrebom brige o zdravlju, pokrenuo je kreiranje tehnologije, tzv. uređaja kojima je moguće pratiti zdravstveno stanje organizma, prije svega za žensku populaciju.
Sandro Mur i njegova poslovna partnerica Urška Sršen svojim su idejama privukli brojne investitore. Njihove proizvode, plasirane na američkom tržištu, koriste mnoge poznate osobe kao što su glumica Mila Kunis i modna blogerica Chiara Ferragni. Do tada su prodali više od 100 000 uređaja i zapošljavali tim od 40 mladih ljudi u Zagrebu, Kini i SAD-u.