Nezaboravno sjećanje na Bujštinu

Članak "Nezaboravno sjećanje na Bujštinu" autora profesora Ante Crvelina, bivšeg direktora gimnazije u Bujama, opisuje pionirske dane prosvjetnog rada i emocionalni doživljaj Istre u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.

Buje, 1947. — pionirski dani prosvjetnog rada

1. Put u nepoznato (ožujak 1947.)

• Poziv iz Zagreba: Dok je bolovao od prehlade u Bjelovaru, autor je primio poziv Ministarstva prosvjete da se spremi za put u Istru, tada još uvijek nepoznat, ali drag kraj koji je bio pod dugogodišnjom fašističkom okupacijom.
• Granične formalnosti: Putovanje je uključivalo carinske formalnosti, dobivanje propusnica za ulazak u Zonu "B" Slobodnog teritorija Trsta te zamjenu dinara za jugolire, što je autora podsjećalo na putovanje u inozemstvo, iako je bila riječ o domaćem terenu.

2. Teški počeci u Bujama

• Prvi dojmovi: Po dolasku u Buje, autor je bio razočaran izgledom mjesta koje je tada imalo tek jednu glavnu ulicu, bez hotela ili kavane.
• "Partizanski" uvjeti rada: Život prosvjetnih radnika bio je izuzetno težak — spavali su na slami i tvrdim krevetima u đačkom domu smještenom na bivšoj željezničkoj stanici.
• Škola u prizemnici: Prvi razred gimnazije, koji je tada bio jedini, nastavu je održavao u maloj prizemnici bivše stanice.

3. Izgradnja i uspon gimnazije

• Selidba u grad (1948.): Gimnazija se seli u samu jezgru Buja, u zgradu nekadašnje talijanske gimnazije, dok se đački dom smješta u bivšu kasarnu karabinjera.
• Nova zgrada (1950.): Izgrađena je i otvorena potpuno nova zgrada gimnazije, koja je s godinama rasla po broju učenika i kvaliteti rada.
• Kulturni rad: Osim nastave, bili su aktivni u priredbama po selima Bujštine, a tamburaški zbor škole je tri godine zaredom išao na turneje po cijeloj Jugoslaviji.

4. Društveni i nacionalni preporod

• Osnivanje društava: Autor je sudjelovao u osnivanju Podsaveza hrvatskih društava, što je bio početak masovnijih kulturnih festivala na tom području.
• Stvaranje domaćeg kadra: Prvi učenici iz te gimnazije kasnije su otišli na daljnje školovanje u ostatak Hrvatske i postali prvi domaći stručni kadrovi Bujštine.
• Zajedništvo: Crvelin ističe snažno drugarstvo među mladim prosvjetnim radnicima koje se kalilo kroz zajednički entuzijazam, nogometne utakmice i rad na nacionalnom osvješćivanju naroda.

Autor zaključuje kako su mu četiri godine provedene na Bujštini ostale u najljepšem sjećanju kao razdoblje davanja skromnog priloga nacionalnom i kulturnom preporodu Istre.