Prvi članak nosi naslov "Bujština kroz prošlost – U borbi za svoja prava", objavljen u povodu obljetnice. Period je prožet poratnim razdobljem i novim političkim ustrojstvom, a naglasak je stavljen na snažnu kroniku otpora i ustrajnosti naroda ovog kraja.
Autorica članka je poznata spisateljica Ana Došen, rođena 1. siječnja 1920. u Krnjeuši u bosanskom Pounju. Završila je učiteljsku školu, gimnaziju i filozofiju. Godine 1945. zaposlila se u Istri i radila u hrvatskim školama po zabačenim selima na Bujštini kao narodna učiteljica, dok je taj dio Istre bio u sastavu Slobodnog Teritorija Trsta, odnosno njegove jugoslavenske Zone B. U Zoni B bila je i školska inspektorica, a zatim profesorica u školama i na pedagoškim akademijama u Puli i Zagrebu. Autorica je prvog stručnog priručnika o predškolskom odgoju.
Napisala je niz beletrističkih knjiga o stradanju rodnoga sela u ljeto 1941., a napisala je i knjigu Istarska učiteljica u izdanju Naklade Pavičić. U ovim se memoarima vraća mladenačkim danima provedenima u siromašnim selima i gradićima poslijeratne Istre — u Španidigi, Kršetama, Picudarima, Bujama... Život koji je učiteljica Ana našla u Istri lijep je, istodobno skučen i raskošan, pun elana, ali i zasjenjen događajima koji otkrivaju tamnu stranu.
Ana Došen bila je i autorica vrlo slušanih i čitanih pučkih dijaloga istarskih nonića, Jurine i Franine. U ovom članku piše s vidljivim ponosom, ali i dubokim suosjećanjem prema težaku koji je stoljećima bio temelj ekonomije, a istovremeno marginaliziran u vlastitom domu.
1. Duga povijest eksploatacije i "tmina vjekova"
Ana Došen nas na samom početku podsjeća da je Bujština najplodniji i ekonomski najvrjedniji dio Istre, što je povijesno bio i njezin "prokletstvo". Put do nacionalnih i ljudskih prava bio je iznimno dug, protežući se još od doseljavanja Slavena u 6. i 7. stoljeću.
Gospodari bez lica
Narod je stoljećima punio žare uljem i bačve vinom za niz stranih gospodara — od bizantskih vojvoda i mletačkih gospara do austrijske birokracije i talijanskih fašista. Uz političke pritiske, narod su desetkovale kuga, turske navale u 15. stoljeću te stalni ratovi između Mlečana i Austrije.
2. Buđenje nacionalne svijesti i borba za školstvo
Središnji dio osvrta fokusira se na prijelaz iz 19. u 20. stoljeće, kada se javlja potreba za kulturnim i nacionalnim identitetom. Dok je talijanski živalj u gradovima ekonomski bolje stajao i brže razvijao svoje školstvo, hrvatsko se selo suočavalo s namjernim potalijančivanjem.
Politička pobjeda 1907.
Članak ističe važnu prekretnicu — izbore 1907. godine, kada su hrvatsko-slovenski kandidati u Istri dobili premoćan broj glasova, uključujući i značajan doprinos izbornog kotara Buje-Piran.
Družba sv. Ćirila i Metoda
Ova je udruga bila ključna u otvaranju prvih hrvatskih škola neposredno pred Prvi svjetski rat u mjestima: Kaštel, Materada, Babići i Martinčići. Te škole nisu bile samo obrazovne ustanove, već "epopeje borbe" koje su vlasti pokušavale zatvoriti i pečatiti.
3. Otpor fašizmu i ratne strahote
Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata opisano je kao "najcrnje ropstvo". Fašizam je pokušao izbrisati svaki trag hrvatstva, ali autorica naglašava da je narodni duh tinjao "kao ispod pepela".
Narodni ustanak
U rujnu 1943. Bujština masovno sudjeluje u ustanku, zbacivši fašističku vlast. Opisani su stravični zločini njemačkih okupatora, poput strijeljanja 18 seljaka u Novoj Vasi u listopadu 1943., te pogibije mučenica Marije Medice i Line Zakinje.
Autorica posebno ističe da su se u redovima Narodnooslobodilačke vojske protiv okupatora rame uz rame borili i Hrvati i Talijani.
4. Poslijeratna obnova i društveni preobražaj
Zadnji dio članka slavi slobodu koja je konačno "zasjala nad Bujštinom" 1945. godine. Fokus se prebacuje na intenzivnu izgradnju i ekonomske reforme.
Agrarna reforma 1947.
Ovo je bio ključni trenutak za seljake. Ukinuti su kolonatski odnosi, a više od 2.300 kolona Bujštine konačno je dobilo vlastitu zemlju.
Eksplozija školstva
U kratkom su vremenu izgrađene ili adaptirane brojne škole u Momjanu, Umagu, Novigradu i drugdje, a kruna svega bila je hrvatska gimnazija u Bujama.
Modernizacija i industrija
Bujština se transformira iz isključivo poljoprivrednog u privredno aktivan kraj. Spominju se moderni vinarski podrumi u Umagu i Novigradu, tvornica cementa te masovna elektrifikacija sela.
Ana Došen završava porukom da je borba Bujštine okrunjena potpunom pobjedom i ujedinjenjem s ostatkom Hrvatske i Jugoslavije. Tekst služi kao podsjetnik da današnji obrazovni sustav i gospodarski napredak počivaju na stoljećima "znoja i žuljeva" onih koji nisu htjeli odustati od svojih prava.