Bivši djelatnici, ravnatelji, sportaši i umjetnici Škole

Profesor u Gimnaziji u Bujama, sportska i ljudska veličina s kojim se susrećemo, družimo i savjetujemo. Najveći i najplodonosniji sportski djelatnik na Bujštini, jedan od začetnika rukometa, a kasnije organizator, igrač, trener, sudac i entuzijast nepresušne energije. Rođen je u Searingu, Liege, u Belgiji 24. svibnja 1931. Od 1947. aktivan je u rukometnim organizacijama u Zagrebu, Čakovcu, Karlovcu, Bujama, Savudriji, Novigradu.

Kad je došao u bujsku Gimnaziju 1. kolovoza 1953. predavao je tjelesni odgoj i ostao do 1962. Uz njegovo službovanje zabilježena je velika sportska aktivnost učenika, ponajviše u radu s rukometašicama Buja. Organizirao je prikupljanje novčanih sredstava za izradu prvih rukometnih vratnica. Posebno se pamti 1958. kada su bujski gimnazijalci uzastopce igrali i gostovali u Rijeci, Zagrebu, Virovitici i na kraju bili drugoplasirani u Hrvatskoj.

Za svoj predani rad dobitnik je priznanja Majske nagrade Sabora Hrvatske 1964., Trofeja Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1975., Nagrade Grada Umaga 1999. i Nagrade za životno djelo Saveza sportova kotara Pula, 2003. Svaki dan je pri ruci — piše zemaljskom poštom, šalje e-mailove, dijeli slike, podsjeća, bodri. Naš Juraj.

Odrasla je u imućnoj obitelji, bila je kći Tomislava Tomljenović, posljednjeg hrvatskog bana Hrvatske i Slavonije. Zvali su je Koka. U lipnju 1922. pozvana je u Beogradu da bude djeveruša na vjenčanju kralja Aleksandra Karađorđevića. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ljube Babića, a potom u Beču i Dessauu na čuvenom Bauhausu, gdje su kao profesori radili Walter Gropius, Vasilij Kandinski i Paul Klee.

Nakon godina provedenih u Berlinu, Parizu, Pragu, Beogradu i Zagrebu — posvećena grafičkom i tekstilnom dizajnu, kazališnoj scenografiji, sportu i pedagoškom radu — 1947. je po državnom nalogu došla predavati u bujsku gimnaziju. Ciklus fotografija i crteža Po Bujštini u velikoj mjeri zrcali povijesni trenutak poslijeratnog razdoblja ovoga područja. Boravak u Bujama trajao je kratko, ali činjenica da mu je, kao i Bauhausu, posvetila čitav album, svjedoči o značaju toga životnog poglavlja.

Profesor glazbene umjetnosti u Gimnaziji „Vladimir Gortan" Buje. Profesor Mladen Markov ostao je u uspomeni mnogih generacija Gimnazije koje je okupljao i s uspjehom vodio u zboru, s kojima su nastupali i proputovali diljem bivše države. Došao je u Gimnaziju u Buje 1948. godine nakon službe u Dubrovniku, Korčuli i Zagrebu gdje je vodio gradsku glazbu, radio kao glazbenik u orkestru, dirigent i voditelj zborova.

Dolaskom u Buje osnovao je limenu glazbu te mješoviti pjevački zbor Gimnazije. Zbor bujske gimnaz­ije ubrzo je postao jedan od najboljih zborova u Istri. S velikim entuzijazmom pokretao je rad limenih glazbi na cijelom području Bujštine. Profesor Markov prvi je u ovom dijelu Istre u zborsko pjevanje uveo pjesme na istarskoj ljestvici Ivana Matetića Ronjgova.

Profesor Markov bavio se i komponiranjem i režijom kazališnih predstava. Najveći doprinos dao je u stvaranju kazališnog komada „Dubravka, Ivana Gundulića" — Gundulićeve pastorala prikazana 12. lipnja 1954. u Bujama na otvorenom prostoru. Režirao je poznati redatelj Marko Fotez, glazbu je napisao prof. Markov. U predstavi je sudjelovalo 146 izvođača, a gledalo je 13 849 gledatelja. Odlikovan je Ukazom predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita 1954. Preminuo je 1973.

Nastavnik likovne umjetnosti u Gimnaziji. Profesor Aleksandar Rukavina, poznat i po nadimku Žohar, ostao je zapamćen kao izuzetna pojava ne samo u školi nego u cijelom kraju Bujštine. Studij kiparstva završio je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1958. Bio je suradnik Vanje Radauša u njegovoj umjetničkoj radionici. U svom intenzivnom 25-godišnjem radu ostvario je oko 350 radova različitih motiva i tema — figure, portrete, reljefe, kompozicije, plakete, medalje, znakove i grbove u glini, terakoti, gipsu, metalu, drvu, kamenu.

U Grožnjanu je pokrenuo revitalizaciju napuštenog grada pozivom slikarima diljem Hrvatske da dođu živjeti u Grožnjan i urede prostor za stvaranje. Bio je velik odaziv umjetnika i Grožnjan je postao središte i okupljalište umjetnika. Na cijelom području Bujštine postavljene su biste, umjetnička djela Aleksandra Rukavine — ispred zgrade Gimnazije bista je Vladimira Gortana, u parku pored zgrade Općinskog suda je bista „Istarska žena" (1964.) i drugi. Profesor Rukavina, upamćen je kod svojih učenika kao zanimljiva ličnost, nekonvencionalnog ponašanja, izravnog u komunikaciji, umjetnik-boem i veliki intelektualac.

Profesor likovnog odgoja i povijesti umjetnosti u Gimnaziji. Rođen 1922. u Planini kraj Rakeka u Sloveniji. Diplomirao je slikarstvo u klasi Gabrijela Stupice na Likovnoj akademiji u Ljubljani 1951. Nakon završenog studija radio je kao gimnazijski profesor likovnog odgoja i povijesti umjetnosti u Gimnaziji u Bujama. Otišao je u Ljubljanu 1964. kako bi bio ravnatelj Srednje škole za oblikovanje i fotografiju. Uz školski pedagoški rad cijelo je vrijeme djelovao kao slikar te likovni stručnjak u raznim društvenim tijelima Slovenije i Jugoslavije. U slikarstvu se javlja početkom 1950. kao član avangardnih slikara Grupa 53. Izlagao je samostalno i na mnogim skupnim izložbama. Bio je predsjednik Društva slovenskih likovnih umjetnika. Povodom 10. godišnjice Gimnaz­ije izradio je naslovnu stranicu monografije.

Profesor i direktor Gimnazije „Vladimir Gortan" Buje. Čuven po svom iznimno velikom doprinosu stvaranja i razvoju Gimnazije, profesor Ivo Carić ostao je u sjećanju učenika, profesora i žitelja Bujštine. Rođen je 1913. u Vrisniku na otoku Hvaru. Diplomirao je 1941. na Višoj pedagoškoj školi u Splitu.

U Istru dolazi 1947. na mjesto pročelnika za prosvjetu Slobodnog teritorija Trst — zona B sa sjedištem u Kopru. Organizira i vodi poslove pokretanja rada osnovnih škola na hrvatskom jeziku, kao i osnivanje Gimnazije u Materadi koja je kasnije premještena u Buje. Sudjeluje u komisiji koja je pokrenula izgradnju zgrade Gimnazije u Bujama, 1949. Ivo Carić postavljen je za direktora Gimnazije 1952. i tu je dužnost obavljao do 1960. Od 1961. do 1983. bio je direktor novoosnovane Škole učenika u privredi u Bujama, zatim Ekonomske škole.

Posljednje godine života proveo je u Domu umirovljenika u Novigradu. Ubrzo, nakon što su ga posljednji put posjetili njegovi bivši učenici čestitajući mu 90. rođendan, preminuo je profesor Carić, poštovani prosvjetni radnik i direktor koji je proveo pola stoljeća na Bujštini. Pokopan je u Ljubljani uz svoju suprugu Franku.

Najdugovječniji ravnatelj Gimnazije koji je ostavio snažan pečat i prošao sve mijene i reforme školstva te zajedno s učenicima i profesorima prilagođavao radu sa svim novitetima koje je donosila reforma. Učenici su ga zbog posebnog odnosa prema njima, razumijevanja i „drugarstva" voljeli na poseban način, stoga su mu dali nadimak Fer kojeg je i sam prihvatio i zavolio.

Došao je u Buje u školu 1955. kao profesor geografije iz Zagreba. Šest godina kasnije izabran je za ravnatelja Gimnaz­ije gdje je ostao do umirovljenja 1991., a kao vanjski suradnik do 1995. No, školi se uvijek vraćao, dolazio je na sve obljetnice mature jer su ga bivši učenici htjeli vidjeti i porazgovarati, evocirati sjećanja na dane kad su bili učenici. Prije nekoliko godina s njim smo se zauvijek oprostili i ispratili ga na počinak u Omišlju na otoku Krku. Poslije smrti profesora Vidovića, našoj školi ostao je blizak njegov sin Vladimir, magistar prava, sudac, zaljubljenikje u prirodu i fotografiju te nam je darovao prekrasne fotografije Velebita i Jadranskog mora.

Legendarni automobilistički as, idol brojnih generacija zaljubljenih u automobilizam. Učenik bujske Gimnaz­ije. Talentirani i svestrani sportaš — najprije je počeo igrati nogomet, zatim rukomet u rodnom Buzetu. Ubrzo se prepoznao u ranoj ljubavi — brzim automobilima i jurnjavi do uspjeha. Postao je najbolji europski vozač u klasi automobila do 850 ccm 1968., a kasnije i u jačem od 1000 ccm. Vezao se uz Abarth. Postao je prvak Jugoslavije 1971. i 1973.

Pripada prvoj Zlatnoj generaciji buzetskih automobilista, ostajući trajno upisan kao simbol automobilističkog sporta u srcu Istre. Prije nekoliko godina Đani je došao u Buje u svoju Gimnaz­iju, sreo se sa školskim kolegama i prijateljimapovodom 50. godišnjice mature. Srdačan, vedar, pun dojmova i sjećanja na dane provedene u gimnaziji. Tada nismo mogli ni slutiti da je to bio zadnji susret s prijateljima iz bujske gimnaz­ije. Iznenada je umro 2014. godine.

Učenik, maturirao u Gimnaz­iji u Bujama 1969. O najvećem uspješniku hrvatskog sporta svih vremena pišemo u knjizi posvećenoj Gimnaz­iji koju je pohađao ovaj veliki sportaš i sportski djelatnik. Trenersku rukometnu karijeru započeo je u Rukometnom klubu „Triko" u Novigradu 1974. Od 1980. bio je trener u Rukometnom klubu „Istraturist" Umag s kojim se iz 5. lige plasirao u Prvu Saveznu ligu Jugoslavije. Od 1994. do 2000. bio je trener i izbornik Talijanske rukometne reprezentacije i direktor svih talijanskih selekcija, uveo je reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Japanu.

Nakon 2000. bio je trener RK Badel1862 Zagreb te talijanskih klubova. Godine 2002. imenovan je izbornikom Hrvatske rukometne reprezentacije. Kao izbornik osvajao je dva svjetska srebra (2005. i 2009.) i dva europska srebra (2008. i 2010.). Osvojo je osam naslova prvaka Hrvatske i sedam hrvatskih Kupova. Godine 2003. osvaja s Hrvatskom reprezentacijom prvo mjesto na Svjetskom prvenstv u Portugalu — 2004. Olimpijski pobjednik s reprezentacijom Hrvatske. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport „Franjo Bučar". U 2016. primio je nagradu Europske rukometne federacije (EHF) za najveća trenerska dostignuća u karijeri — bio je prvi trener koji je dobio ovo priznanje.

Pohađao Gimnaz­iju u Bujama, maturu položio u Zagrebu. Vrhunski sportaš, ultramaratonac, umjetnički fotograf, voditelj likovne galerije. Svoju sportsku karijeru započeo je u Rukometnom klubu u Bujama. U ultramaratonima je postigao svjetski uspjeh — nastupio je na ultramaratonu SPARTATHLON od Atene do Sparte u duljini 250 km gdje je stigao šesti od sto trkača, a 1994. na postolje kao TREĆI. Trčao je trku od Buje do Osijeka u duljini 600 km u šest etapa, svaki dan 100 km te 1996. trku DUBROVNIK–BUJE u duljini 750 km pod motom „Trčim Hrvatsku".

U Hannoveru za trku „24 SATA" pretrčao je 250 km što ga je smjestilo na 10. mjesto na svijetu. Danas trči rekreativno svaki dan po 10 km. Bavi se umjetničkom fotografijom, organizira izložbe i vodi umjetničku galeriju „Orsola" u Bujama.

Maturirao 2006. Višestruki prvak Hrvatske u kickboxingu u juniorima i seniorima. Reprezentativac u taekwondou i kickboxingu. Nastupao je na raznim međunarodnim europskim i svjetskim prvjenstvima. Značajni rezultati: 2 svjetske i 4 europske medalje. Na više turnira proglašavan najboljim natjecateljem i proglašen najperspektivnijim sportašem grada Poreča. Trener je u kickboxing klubu King u Poreču u timu proslavljenog borca Igora Jurkovića.

Maturirao 2005. Reprezentativac u taekwondou i kickboxingu. Nastupao na raznim natjecanjima. Najznačajniji rezultati: 2 svjetske i 2 europske medalje. Svjetski juniorski prvak. Perspektivni sportaš grada Poreča.

Ribolov na moru — prvakinja hrvatske i državna reprezentativka u ribolovu na moru — štap obala. Milena Paliska, udata Šoljan, maturirala je u Srednjoj školi „Vladimir Gortan" 1964. Godine 1979. učlanila se u Sportsko ribolovno društvo „Umag" te je u paru s Nevijom Ladišić osvojila momčadsko prvenstvo Hrvatske 1985. i 1986.

Godine 1997. u Stobreču osvojila je pojedinačno prvenstvo Hrvatske, a zatim i na Hvaru 1999. Kao članica seniorske reprezentacije Hrvatske nastupala je na europskim i svjetskim prvjenstvima u Španjolskoj (Almeria), na Sardiniji (2. mjesto), u Portugalu (2. mjesto), Sjevernoj Irskoj, Engleskoj i na Olimpijadi ribolova u Italiji (Livorno) 2000. gdje je osvojila 5. mjesto. Izbornik reprezentacije bila je 2008. i 2009. Iz navedenih podataka o bivšoj učenici Škole razvidan je njen velik uspjeh te s ponosom možemo zabilježiti da je najuspješnija sportašica naše škole i Bujštine.

Bivši učenik Srednje škole „Vladimir Gortan" Buje, maturirao 1992. Vrhunski jedriličar na dasci i osvajač brojnih nagrada u tom sportu. Prvak Hrvatske u jedrenju na dasci 2005. i 2006. te Kup Hrvatske 2005. i 2006. Nastupao je kao član „ISTRA SURF" (Premantura Pula) i kao član „KENWORD" Zagreb i postigao izvrsne rezultate: Prvak Hrvatske 2007., osvajač Kupa Hrvatske 2007., viceprvak Hrvatske 2004., 2010. i 2011. Rekorder u brzom jedrenju na natjecanju u Walvis Bayu u Namibiji. U razdoblju od 2005. do 2011. nastupao je kao jedini predstavnik Hrvatske na Europskom i Svjetskom prvjenstvu. Proglašen je Sportašem godine Grada Umaga 2009.

Maturant iz 1963., član rukometnog kluba „Medvešćak" Zagreb, kluba koji je bio višestruki prvak Jugoslavije i 1966. viceprvak Europe. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je 19 puta.

Maturantica 1974., bila je član Rukometnog kluba „Lokomotiva" Zagreb i prvakinja Kupa Jugoslavije 1971. Nastupala je za reprezentaciju Jugoslavije 1974. i postigla u reprezentaciji velik uspjeh te su bile viceprvaci Kupa prvakinja Europe u 1975.

Maturantica 1974., član „Lokomotiva" Zagreb, zatim Rukometnog kluba Osijek, Rukometnog kluba „Trešnjevka", HC Casano u Italiji, višestruka prvakinja Jugoslavije u čijoj je reprezentaciji imala 37 nastupa, zatim nastupi u Italiji i Europi. Za reprezentaciju Hrvatske nastupila je 15 puta.

Maturantica 2009., igrala je rukomet u Ženskom rukometnom klubu Umag, a zatim u Rukometnom klubu „Deton". Uz studij stomatologije u Zagrebu osvajala je Sveučilišno rukometno prvjenstvo 2011. s ekipom Medicinskog fakulteta. U rukometu na pijesku osvajala je dvostruku krunu prvakinja 2011. i 2012. igrajući za ekipu Sokola. Dobila je status reprezentativke igrajući na Svjetskom prvjenstvu u 2012. (5. mjesto) i Europskom prvjenstvu 2013. (9. mjesto). S klubom „Detono" osvajala je srebrno odličje na Kupu prvakinja Europe, krajem 2014. Uz ostvarene vrhunske rezultate, s najboljim uspjehom završila je studij stomatologije u rekordnom roku.

Pohađala je srednju školu u Bujama te maturirala 1991. Obožavala je plesati i neumorno vježbala sanjajući o plesačkoj karijeri — sa svojih 16 godina osvajala je 2. mjesto na Saveznom takmičenju u Ex Yu. Od kraja 1992. živi u Zagrebu. Završila je fakultet ekonomije i postdiplomirala. Imala je priliku upoznati ljude koji se bave glazbom te snimila svoju prvu demo snimku na engleskom jeziku. Istu pjesmu je poslije prepjevala Alka Vuica (također polaznica ove škole) i danas je pjevaju mnogi.

Zaštitila je više od 100 pjesama, a neke od njih ostale su u ljudskim srcima. Potpisala ih je sve pseudonimom Sandra Sagena. Sada već dvadesetak godina funkcionira kao autor na glazbenoj sceni gdje je imala priliku surađivati s najeminentnijim pjevačima.

Alka Vuica hrvatska je pjevačica, spisatelji­ca i TV-novinarka. Pjesme, kako sama kaže, piše otkad je naučila pisati. Na glazbenoj sceni je od 1980., a prvi značajan uspjeh je doživjela 1990., kada je bila u pobjedničkom timu na izboru za pjesmu Eurovizije koju je izvela Tajči pod nazivom „Hajde da ludujemo". Godine 1993. objavljuje svoj prvi album Laži me. Hitom „Laži me" 1994. probija se na vrh hrvatskih glazbenih ljestvica. Zatim slijedi hit „Otkad te nema". Iste godine osvaja nagradu za kantautora godine. Mnogi smatraju da je ona prva uvela etno stil u hrvatski pop.

Rođen 1933. u Baredinama kraj Buja. U Gimnaz­iji u Bujama završio je Niži tečajni ispit 1949. Završio je glumačku školu i Akademiju dramskih umjetnosti. U toku glumačke karijere igrao je niz kazališnih i filmskih uloga. Dugo godina bio je prvak drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Za svoja glumačka ostvarenja dobitnik je godišnje „Nagrade Grada Rijeke" 1984.

Rođen u Umagu, u Gimnaz­iji u Bujama je maturirao 1978. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu 1982. Ostvario je mnoge filmske i kazalšne uloge. Član je drame Hrvatskog narodnog kazalista gdje je stekao status Dramskog prvaka.

Novinar izvjestitelj sa Olimpijskih natjecanja i raznih drugih sportskih priredbi na Hrvatskom radiju i televiziji.

Pjesnik na čakavskom narječju i tehnolog u području kemijskog inženjerstva. Zavod za poslovna istraživanja mu je dodijelio priznanje za najuspješnijeg poduzetnika u 2005. godini.

Voditeljica tv emisija u Italiji. Misica koja je ostvarila najveći uspjeh u svijetu modelinga je lijepa Umažanka Vanja Rupena. Nakon što je 1996. preuzela krunu od Anice Kovač, probila se na milansku modnu scenu, a danas budućim generacijama manekenki prenosi stečeno znanje i iskustvo.