Dimitrij Sušanj, učenik drugog razreda ekonomskog usmjerenja, napisao je 1986. esej o jednom od najaktualnijih pitanja svoga vremena — izgradnji nuklearnih elektrana u Jugoslaviji i pravu mladih da sudjeluju u odlukama koje će oblikovati budućnost planeta. Tekst je nastao neposredno nakon černobilske katastrofe i odražava uznemirenost cijele jedne generacije.
Energetska situacija u Jugoslaviji
Autor podsjeća da se u Jugoslaviji već duže vrijeme vodi rasprava o izgradnji novih nuklearnih elektrana. Zemlja se, kako Sušanj navodi, nalazi na dnu svjetske ljestvice u proizvodnji električne energije, ne raspolažući ni velikim nalazištima ugljena ni mogućnošću potpunog korištenja vodenih tokova. Izgradnja nuklearki stoga se nametnula kao logično rješenje — no, tvrdi autor, procijenjena cijena od petnaest milijardi dolara značila bi novo zaduživanje u inozemstvu i dodatni pritisak na ionako složenu gospodarsku situaciju. Osim toga, za nadzor i rad takvih postrojenja potrebni su visokokvalificirani stručni kadrovi, a pitanje je raspolaže li njima Jugoslavija u dovoljnoj mjeri.
Černobil: alarm za cijelu Europu
Središnji dio eseja Sušanj posvećuje havariji u atomskoj centrali u Černobilu, smještenoj 130 kilometara od Kijeva. Nesreća se, prema autorovom opisu, dogodila zbog kvara na rashladnim uređajima jednog reaktora, što je prouzrokovalo samouništenje reaktora i ispuštanje radioaktivnih čestica u atmosferu. Nošene zračnim strujama, čestice su dosegnule sve dijelove Europe — najpogođenije su bile skandinavske zemlje, u kojima je radioaktivnost dosegla i do pedeset puta iznad normalnih vrijednosti.
Autor kritički bilježi da su sovjetske vlasti dugo tajile razmjere nesreće i nastojale umanjiti događaj, optuživši zapadne zemlje za propagandu. Prema sovjetskim podacima navodila su se samo dva smrtna slučaja, dok je veći broj teško ozlijeđenih liječen bez javnih informacija. Teritorij Jugoslavije bio je, podsjeća Sušanj, također zahvaćen radijacijom, pa su i u nas provedene odgovarajuće mjere predostrožnosti.
Javnost i referendumi
Sušanj ističe da je stanovništvo, a naročito mladi, oštro reagiralo na vijest o lokacijama budućih elektrana. Referendumima su doneseni zaključci da se ne izgradi elektrana na Pagu, a podržani su slični prijedlozi i na drugim mjestima. Autor napominje da se u zapadnim zemljama u posljednjim godinama zaustavljala izgradnja novih nuklearnih postrojenja, a postojeća se nastojala isključiti iz pogona i zamijeniti klasičnim izvorima energije — što se i Jugoslaviji nameće kao ozbiljan argument za razmišljanje.
Pravo mladih na odlučivanje
U završnom dijelu Sušanj naglašava da se mladi diljem svijeta ujedinjuju u protestu protiv eksperimentiranja s nuklearnom energijom, koje bi moglo uništiti čovječanstvo. Buješka omladina, zaključuje autor, dio je tog globalnog glasa — i ima pravo da bude saslušana.