Prof. Branko Vidović, direktor OOUR-a obrazovanja s hrvatskim nastavnim jezikom, napisao je kronološki pregled posljednjeg desetljeća škole s namjerom da popuni vremenski raspon koji raniji jubilarni zbornici nisu obuhvatili — od školske godine 1976/77 do 1986/87. Kako sam ističe, ovaj osvrt nema ambiciju dublje analize, već bilježi dinamiku promjena kako bi se na temelju prošlosti moglo bolje sagledati što slijedi.
Od gimnazije do polivalentnog centra
Vidović opisuje kako je na početku ovog desetljeća, u školskoj godini 1977/78, škola još uvijek nosila pečat staroga modela — gotovo 80 posto učenika u završnim razredima pohađalo je gimnaziju, ekonomsku ili upravno-birotehnički smjer. Već sljedeće, 1978/79. godine nastupa prva velika strukturna promjena: gimnazija se zatvara, a njezini tragovi ostaju samo u govoru — do danas se za zgradu kaže „idem gore u gimnaziju". Iste te godine počinje obrazovanje u tekstilnoj struci, u bliskoj suradnji s OOUR-om „Elegant" koji je pružio i materijalnu i kadrovsku podršku. Iako je do danas tekstilnu školu završilo 145 maturanata, Vidović napominje da se oko 90 posto zaposlilo izvan tekstilne industrije — u turizmu, trgovini i srodnim djelatnostima.
Godine 1979/80. gasi se i upravno-birotehnički smjer, koji je privlačio pretežno žensku omladinu. Vidović ocjenjuje da je možda ukinut prerano, jer je daktilografkinje izravno upošljavao tržišta rada. Iduće, 1980/81. godine, otvara se elektrotehnička struka, koja će do kraja desetljeća postati dominantnom u obrazovnoj strukturi škole. U 1982/83. godini bilježi se pad upisa i slab interes za drvopreradjivačku struku, dok se u ponuđenu građevinsku nitko nije upisao. Tu Vidović posebno ističe dugogodišnju suradnju s RO „Proleter", koja je školi pružala stručnjake i ulaganje čak i kada za struku nije bilo dovoljno interesa.
Nova etapa: struke od prvog razreda
Školska godina 1984/85. donosi novu etapu u razvoju: ukida se pripremni stupanj i učenici od prvog razreda ulaze izravno u odabranu struku. Škola se „rasplinjuje" na šest smjerova, a uvodi se i obrazovanje na drugom stupnju za jednostavnija zanimanja. Počinje upis u ugostiteljsko-turističku struku, koja će u narednim godinama zauzeti sve važnije mjesto. Karakteristično za tu godinu jest da je čak 80 posto učenika usmjereno prema proizvodnim zanimanjima. U strojаrstvu se otvaraju dva odjeljenja, a muška omladina dobiva jasniji put; ženska omladina bira između tekstilne, ekonomske i ugostiteljske struke.
Školska 1985/86. donosi drastičan pad upisa — za 40 posto u odnosu na prethodnu godinu. Vidović objašnjava da su učenici iz bujskih osnovnih škola odlazili u druge centre Regije ili u SR Sloveniju u potrazi za „boljim" zanimanjima. Te iste godine počinje kooperativna suradnja između CUO-a Poreč i CUO-a „Vladimir Gortan" u strojаrskoj i elektrotehničkoj struci, a od 1986/87. porečki učenici prve i druge godine završavaju početne razrede u Poreču, dok završno obrazovanje nastavljaju u Bujama.
Obrazovna struktura 1986/87.
Na kraju pregleda Vidović donosi sliku škole kakva je na jubilarnu godinu — polivalentni centar s osam smjerova, 484 učenika i 21,5 odjeljenja, raspoređenih od drugog do četvrtog stupnja obrazovanja.
| Struka | Razredi | Odjeljenja | Polaznika | Stupanj obr. |
|---|---|---|---|---|
| Strojarska | 1 – 4. | 4 | 113 | II – IV. |
| Elektrotehnička | 1 – 4. | 4 | 97 | III – IV. |
| Ekonomska | 1 – 4. | 4 | 88 | III – IV. |
| Tehnološko tekstilna | 1 – 4. | 4 | 77 | II – IV. |
| Drvopreradivačka | 1 – 3. | 1,5 | 26 | II – III. |
| Ugostiteljsko-turistička | 1 – 2. | 2 | 42 | II – III. |
| Matematičko-informatička | 1. | 1 | 24 | IV. |
| Stupnjevito obrazovanje | — | 1 | 17 | II. |
| Svega | 1 – 4. | 21,5 | 484 | II – IV. |
Pogled unaprijed
U zaključku Vidović napominje da je u ovom desetljeću završni ispit položilo oko tisuću učenika — u prosjeku stotinjak godišnje — i da se većina uključila u radni proces. Više od stotinu polaznika završilo je obrazovanje uz rad na II., III. i IV. stupnju. Autor pledira za čvršće povezivanje škole s privredom, zajednička ulaganja u opremu učionica i korištenje stručnih kadrova iz radnih organizacija, jer jedino tako se, kako zaključuje, može dostojno obilježiti i pedeseta godišnjica obrazovanja na buješkom školskom brijegu.