U mozaiku školskih institucija koje su obilježile trideset godina srednjeg obrazovanja na Bujštini, jedno od manje poznatih, ali po rezultatima sasvim konkretnih poglavlja jest kratka povijest Odjeljenja ekonomske škole Pula u Bujama. Ivan Carić, koji je bio stalni nastavnik te škole od njezina osnutka, opisuje pet školskih godina njezina rada — od optimističnog početka 1960. do tihog gašenja 1965. — i bilancira krajnji ishod: 47 ekonomskih tehničara koji su potom pronašli zaposlenje u Bujama, Pazinu, Rovinju i diljem Istre.
Kontekst otvaranja — prijetnja ukidanjem Gimnazije
Početkom šezdesetih godina na razini cijele Istre vodila se žustra rasprava o reorganizaciji mreže gimnazija. Broj učenika u bujskoj Gimnaziji bio je relativno skroman, a u tadašnjim je planskim krugovima počelo kolati mišljenje da Buje možda ne trebaju opću gimnaziju — da bi je trebalo zamijeniti stručnom školom primjerenijom privrednim potrebama. Ta je ideja izazvala snažne reakcije na Bujštini, a na kraju — srećom — nije se ostvarila. Bujska je Gimnazija opstala.
Međutim, upravo u tom kontekstu, 1. rujna 1960. u Bujama je otvoreno Odjeljenje ekonomske škole Pula. Formalno, odjeljenje nije bilo zamjena za Gimnaziju — ali neformalno, u nekim je krugovima bilo zamišljeno kao korak prema njezinom postupnom gašenju. Odjeljenje bi trebalo postupno prerasti u samostalnu ekonomsku školu koja bi Bujama dala struku umjesto opće naobrazbe. Ta namjera, međutim, nikad se nije ostvarila.
Tijek rada: razred po razred
Upisivanje novih učenika odvijalo se samo u jednoj školskoj godini — 1960./61. Već iduće, 1961./62., nije bilo novog upisa, što je od samog početka odredilo sudbinu odjeljenja: ono neće rasti u pravu školu, nego će se postupno gasiti kako generacije završavaju. Carić to bilježi bez dramatizacije, ali je logika jasna — bez kontinuiranog upisa nema ni škole.
| Školska godina | Razredi koji su djelovali | Napomena |
|---|---|---|
| 1960./61. | I. razred | Jedina godina upisa novih učenika |
| 1961./62. | I. i II. razred | — |
| 1962./63. | II. i III. razred | — |
| 1963./64. | III. i IV. razred | Prva matura: 21 učenik |
| 1964./65. | IV. razred | Druga matura: 26 učenika |
Učenici su dolazili s područja nekoliko općina: Buje, Buzet, Pazin i Rovinj. Školovanje im je osiguravala društvena zajednica — stipendije i prijevoz do Buja — jer drugačije ne bi moglo funkcionirati. Bez te podrške, mali bi broj djece iz tih krajeva uopće mogao pohađati školu izvan svog mjesta.
Nastavnički kadar
Za razliku od Centralne škole za učenike u privredi, koja je dugo radila bez stalnih nastavnika, ovo odjeljenje imalo je od početka troje stalnih nastavnika. Ivan Carić radio je od školske godine 1960./61. sve do gašenja 1964./65. Sergio Zakinja bio je stalni nastavnik od 1961./62. do 1963./64., a Marija Martinović samo u prvoj godini, 1961./62. Svi ostali predmeti pokrivali su honorarni nastavnici zaposleni u Gimnaziji Buje i u radnim organizacijama u Bujama i Umagu.
Zašto nije postalo samostalna škola?
Carić je u tekstu oprezan, ali između redaka se čita što se zapravo dogodilo. Prvotna ideja bila je da odjeljenje postupno preraste u samostalnu ekonomsku školu koja bi zamijenila — ili barem ravnopravno djelovala uz — Gimnaziju. No ta ideja nije bila prihvaćena od nadležnih tijela u Bujštini, jer bi zatvaranje Gimnazije izazvalo ogorčene proteste.
Istovremeno, u cijeloj Istri nicale su nove ekonomske škole — pa je lokalna potreba za takvim obrazovanjem u Bujama bila sve manje neophodna. Učenici koji su željeli ekonomsku srednju školu mogli su je naći i drugdje, bez duge vožnje do Buja. Kad se tomu doda da je upis bio jednogodišnji od samog početka, jasno je da odjeljenje od prvog dana nije imalo stvarne šanse za duži opstanak.
Rad u ovom odjeljenju prestao je 15. rujna 1965. U odjeljenju su radili uglavnom honorarni nastavnici stalno zaposleni u Gimnaziji Buje i u radnim organizacijama u Bujama i Umagu.
— Ivan Carić, Odjeljenje ekonomske škole Pula u Bujama, 1977.Bilanca: 47 ekonomskih tehničara
Unatoč kratkom vijeku i skromnim ambicijama, odjeljenje je ostavilo opipljiv trag. U školskoj godini 1963./64. maturu je položilo 21 učenik, a u 1964./65. još 26 učenika — ukupno 47 ekonomskih tehničara. Nisu to bile velike generacije, ali su bili stvarni ljudi koji su stekli kvalifikaciju i odmah pronašli posao: uglavnom u Bujama, Pazinu i Rovinju, u mjestima iz kojih su i dolazili.
Carić tu činjenicu ne dramatizira, ali ju nije zaboravio ni dvanaest godina nakon gašenja škole. Uključiti ovaj kratki tekst u Spominicu bila je gesta pamćenja — da se ne zaboravi da je i ovo kratko poglavlje bilo dio šire priče o tome kako je Bujština izgradila svoju obrazovanu i kvalificiranu radnu snagu od nule, korak po korak, školom po školom.