Profesori Srednje škole Vladimir Gortan Buje, 23. prosinca 1996.

Ivan Škoro i Slavko Ledić portretiraju čovjeka kojeg smatraju simbolom i zaštitnim znakom bujske gimnazije — Ivu Carića, prvog dugogodišnjeg direktora škole na Školskom brijegu. Zamolili su ga da za jubilarni zbornik iznese svoje sjećanje i opiše vlastiti prosvjetni put. Rado se odazvao.

Mladost i učiteljski počeci

Ivo Carić rođen je u Vrisniku na otoku Hvaru 21. ožujka 1913. Po završetku učiteljske škole bio je učitelj dvije godine u Bratiškovcima, općina Skradin. Godine 1934. bili su općinski izbori — Carić nije glasovao tada ni za koga, pa je premješten u Luku na Dugom otoku. Stanovnici Bratiškovaca su se protivili premještaju Ive Carića, ali politika je bila neumoljiva. Ivo se ipak vraca u Bratiškovce, pa opet dekretom u Luku, gdje je učiteljevao još dvije godine.

Naš Ivo odlazi na Višu pedagošku školu u Split 1939. Završio je 1941. i počeo raditi na građevinskoj školi u Visu. No, direktorici građevinske škole na Visu jednoga dana karabinjer uručuje dekret o otpuštanju Ive Carića iz službe — kao suvišnog, zato što je Hrvat. S Visa odlazi u rodno mjesto Vrisnik na Hvaru 1942.

Ratne godine i dolazak u Istru

U Vrisniku je bio tajnik Narodnog odbora i istodobno obavljao dužnost prosvjetnog inspektora pri Okružnom narodnom odboru srednjeg dalmatinskog otočja (Brač, Vis, Lastovo). Za upada Nijemaca 1944. na Hvar, Ivo Carić odlazi na Vis gdje radi u Komisiji za zbijeg — uz pomoć saveznika, u pravcu Barija i Afrike.

Po završetku rata 1944. bio je pročelnik za prosvjetu. Ministarstvo prosvjete organiziralo je doškolovanje učitelja u mjestu Preko na otoku Ugljanu — Ivo Carić imenovan je upraviteljem te škole i posao obavio izvanredno i vrlo kvalitetno. Godine 1945. dobio je dekret Okružnog NO Zadar da obnaša dužnost direktora Učiteljske škole u Zadru, što je činio do svibnja 1947.

Potom dobiva „dekret" Oblasnog NO za Dalmaciju i mora napustiti dotadašnje mjesto. Odlazi u Istru — Okružni NO na Sušaku određuje ga u Buje, zonu „B". U Buje dolazi 1947. u tadašnju gimnaziju, gdje se nastava održavala u zgradi bivše željezničke stanice.

Prve godine u Bujama (1947.–1952.)

Ivo Carić se prisjeća tih prvih dana rada u hrvatskoj gimnaziji u Bujama — radili su zdušno, marljivo. Entuzijazam i ljubav prema učenicima i prosvjeti krasili su i dičili Ivu Carića, a uživao je veliki ugled na Bujštini. Škoro napominje da je prvi direktor hrvatske gimnazije u Bujama bio Rikard Mišurac koji je sve djelatnike dobro prihvatio i pomogao kolegama nastavnicima da se udobno smjeste.

Dolazak Ive Carića u Buje obilježili su burni događaji vezani za taj kraj — Italija želi zonu „B". Naša gimnazija, kulturna i prosvjetna društva i građani protestiraju protiv talijanskog režima. Ivo radi u NO kotara Buje, a određen je za prosvjetu i imenovan ispred NO kotara Buje u Povjerenstvo za izgradnju hrvatske gimnazije u Bujama.

Ivo je skupljao građevinske radnike koje je plaćala građevinska tvrtka „Edilit" iz Kopra. Radnički entuzijazam i volja bili su toliko veliki da je hrvatska gimnazija izgrađena u vrlo kratkom roku. Ivo se sa simpatijama sjeća građevinskog poslovođe Scaramela iz Buja, za kojeg kaže da je radio od jutra do mraka, pa čak i nedjeljom sa svojim radnicima, samo da bi radovi na vrijeme bili završeni. Natjecateljski duh bio je na vrhuncu. Gimnazija mora biti u roku završena. Ona je dobra za sve nas, ona je svjetionik duha. Ivan Škoro i Slavko Ledić o Ivi Cariću

Carić se sjeća stvaranja tzv. ST Trsta 1947., kada je bio predstavnik za hrvatsko školstvo. Te 1947. godine, pa sve do 1954., bile su teške godine za naš narod i ovaj kraj, ističe Ivo Carić.

Direktorske godine i ostavština (1952.–danas)

Ivo Carić imenovan je 1952. direktorom hrvatske gimnazije „Vladimir Gortan" u Bujama. Gimnazija je bila nositelj prosvjete, športa i kulture. Carić ističe marljivost Mladena Markova koji organizira gimnazijski zbor, Juraja Radovčića — nastavnika tjelesnog odgoja koji organizira i osniva rukometni klub u Bujama. Vesna Paut (udana Cerovac), danas u mirovini, nastavnica biologije, dugo se zadržala u gimnaziji — marljiva i dobra nastavnica, danas živi u Bujama. Franka Carić je Ivina supruga koja je dugo godina radila u ovoj gimnaziji.

1913.
Rođen u Vrisniku na otoku Hvaru, 21. ožujka.
1934.–1941.
Učiteljevao u Bratiškovcima i Luci na Dugom otoku; studij na Višoj pedagoškoj školi u Splitu.
1941.–1942.
Rad na građevinskoj školi u Visu — otpušten dekretom jer je Hrvat.
1944.–1945.
Rad u Komisiji za zbijeg na Visu; po završetku rata pročelnik za prosvjetu.
1945.–1947.
Direktor Učiteljske škole u Zadru; zatim upravitelj škole za doškolovanje učitelja u Preku na Ugljanu.
1947.
Dolazak u Buje — nastava u zgradi bivše željezničke stanice. Rad u Povjerenstvu za izgradnju nove gimnazije.
1952.
Imenovan direktorom Gimnazije „Vladimir Gortan" u Bujama.
Umirovljenje
Umirovljen kao prosvjetni djelatnik — legenda i simbol bujske gimnazije.

Ivo Carić već je dugo u mirovini. Škoro i Ledić zaključuju da je Ivo Carić postao legendom i simbolom prosvjetnog djelatnika — svi ga se sjećaju i rado spominju sve generacije. Postao je simbolom ove gimnazije, simbolom humanosti, skromnosti i svega onoga što krasi visoko etičnu osobu.

To je naš Ivo Carić. Omiljen među svima nama.
Ivo je simbol i zaštitni znak naše gimnazije, naša savjest.
Ivan Škoro · Slavko Ledić

Uz Ivu Carića — još dva simbola bujskog školstva

Uz portret Ive Carića, autori su smatrali potrebnim istaknuti još dva prosvjetna djelatnika koji su obilježili školstvo Bujštine u istom duhu. Franjo Pavliček bio je dugogodišnji direktor Osnovne škole „Mate Balota" u Bujama, a svojim radom ima goleme zasluge za razvoj i rad osnovnih škola i vrtića na Bujštini. Josip Mihovilović je isto simbol prosvjetnog djelatnika — sve ljudske vrline utkane su u našeg Josipa Mihovilovića, a pamtimo ga kao dugogodišnjeg direktora Osnovne škole „Marija i Lina" u Umagu i profesora i direktora Centra usmjerenog obrazovanja „Vladimir Gortan" Buje.

Ivan Škoro · Slavko Ledić
Ravnatelj i tajnik Srednje škole „Vladimir Gortan" Buje