Deset godina života i rada gimnazije „Vladimir Gortan" u Bujama

Drugi članak koji ovdje donosimo nosi naslov Deset godina života i rada gimnazije „Vladimir Gortan" u Bujama. Članak nije potpisan pa autorstvo pripisujemo uredništvu (na prvoj strani imamo ova imena kao „redakcioni odbor": Borivoj Tadić, Ranko Zolić, Jakov Rojnić, Ivo Carić i Ivo Piršl). Prve stranice predstavljaju svojevrsnu "genezu" školstva na Bujštini. Autor ne kreće odmah s podacima o gimnaziji, već gradi priču od samih temelja – od trenutka kada je narodu vraćeno pravo na jezik.

Evo pregleda onoga što je napisano o školskoj godini 1947./1948.:

1. Ideološki i nacionalni preporod

Tekst otvara snažna slika oslobođenja. Autor naglašava da je Narodna revolucija donijela kraj "vjekovnom ugnjetavanju". Ključni naglasci su:

• Kraj potalijančivanja: Spominje se nestanak fašističkih simbola i sramotnih natpisa kojima se branio hrvatski jezik.
• Socijalna pravda: Ističe se da su nestali "padroni" (posjednici) koji su živjeli od rada bujskih seljaka. Škola se ovdje postavlja kao alat kojim će ti isti seljaci konačno dobiti priliku za napredak.

2. Širenje mreže osnovnih škola

Prije same gimnazije, autor opisuje eksplozivan razvoj osnovnog obrazovanja.

• Odmah nakon rata, prioritet je bio aktivirati mjesta s tradicijom Družbe sv. Ćirila i Metoda (Martinčići, Kaštel, Babići i Materada).
• Statistika napretka: Navodi se impresivan podatak – do kraja školske godine 1945./1946. na Bujštini je radilo čak 18 hrvatskih osnovnih škola sa 65 nastavnika. Ovo je bio nužan preduvjet; bez pismene djece u selima, gimnazija u gradu ne bi imala koga upisati.

3. Vizija i osnivanje gimnazije (1946.)

U ovom dijelu autor objašnjava zašto se krenulo u osnivanje gimnazije. Cilj nije bio samo pismenost, već stvaranje vlastite inteligencije. Narodna vlast je shvatila da Bujština ne može napredovati ako njezine kadrove (učitelje, pravnike, inženjere) čine isključivo ljudi "sa strane".

• Odluka: Kotarski narodni odbor donosi povijesnu odluku o osnivanju gimnazije.
• Simbolika imena: Poseban prostor posvećen je Vladimiru Gortanu. Autor objašnjava da je njegovo ime odabrano kao simbol nepokornosti i podsjetnik učenicima da njihova sloboda nije došla bez žrtve.

Otvorenje u Materadi

Gimnazija je svečano otvorena 29. rujna 1946. u zgradi osnovne škole u selu Materada.

• Povijesni kontekst: Lokacija je bila simbolična jer se nalazila blizu mjesta gdje su fašisti 1921. zapalili školu "Družbe Ćirila i Metoda".
• Značaj: Za lokalno stanovništvo otvaranje je značilo slobodu i mogućnost da se njihova djeca prvi put u povijesti školuju na materinjem, hrvatskom jeziku.
• Pripreme: Narod je, unatoč početnom nepovjerenju, aktivno sudjelovao u uređenju škole, dovozeći vapno, daske i školski pribor iz okolnih sela poput Kršeta.
• Govornici: Na otvorenju su govorili Petar Perić (pročelnik za prosvjetu), Branko Paliska i seljak Oktavijan Kozlović.

Početak nastave i rad u Materadi

Prvi dan nastave bio je utorak, 1. listopada 1946.

• Kapacitet: Upisano je 33 učenika u jedan razredni odjel.
• Prvi nastavnici: Prvi sat hrvatskog jezika održala je prof. Neda Zgombić, a direktor je bio prof. Stanko Dodić.
• Poteškoće: Radilo se u teškim uvjetima zbog pomanjkanja namještaja, udžbenika i nedovoljnog poznavanja jezika.
• Prva priredba: Na kraju prvog polugodišta održana je priredba na kojoj su djeca prvi put javno pjevala istarsku himnu "Krasna zemljo" i druge narodne pjesme.

Preseljenje u Buje

U veljači 1947. odlučeno je da se škola preseli u Buje, koje je bilo političko i prirodno središte regije.

• Razlog preseljenja: Sve veći interes učenika iz udaljenih sela zahtijevao je otvaranje Đačkog doma, za što u Materadi nije bilo prostora.
• Nova lokacija: Škola i dom smješteni su u zgradu bivše željezničke stanice, koju je adaptirala "Hrvatska đačka matica". Nastava u Bujama započela je 5. ožujka 1947.

4. Razvoj škole i politička situacija

Školska godina 1947./1948. započela je u složenim političkim okolnostima nakon potpisivanja mirovnog ugovora s Italijom.

• Granica na Mirni: Uspostavljena je granica koja je Bujštinu odvojila od ostatka Jugoslavije (stvaranje Slobodnog Teritorija Trsta - STT), što je izazvalo ogorčenje naroda.
• Pomoć iz Hrvatske: Unatoč granici, profesori i učitelji dolazili su iz Hrvatske, a Savez tekstilaca preuzeo je patronat nad gimnazijom 1947. godine.
• Uvjeti rada: Budući da stara zgrada željezničke stanice nije bila prikladna, nastava je te godine započela u tri učionice koje im je ustupila talijanska gimnazija (scuole medie).
• Uspjeh učenika: Na kraju prve godine, 22 učenika je uspješno završilo razred. Među najboljima su se istaknuli Štefanija Benulić, Ante Fernetić i Lino Kodela.

Nastavno osoblje (Kronološki)

• Prof. Stanko Dodić: Prvi direktor gimnazije u Materadi. Premješten 31. listopada 1946.
• Prof. Neda Zgombić (Bonefačić): Prva nastavnica koja je održala prvi sat hrvatskog jezika. Radila je sama nakon odlaska direktora Dodića.
• Dušan Perhat: Učitelj premješten u gimnaziju 13. studenog 1946.
• Ante Banko: Učitelj iz Materade koji je kratko radio u siječnju 1947.
• Rikard Mišurac: Direktor škole nakon preseljenja u Buje. Kasnije postavljen za upravitelja Đačkog doma.
• Anka Žitko: Među prvim nastavnicima u Bujama. Sudjelovala u pripremi završne svečanosti.
• Rudi Udijer: Upravitelj Đačkog doma (od 17. ožujka 1947.) i voditelj dramske grupe.
• Vesna Paut-Cerovac: Nastavnica u Bujama od ožujka 1947.
• Marija Grgin: Nastavnica u Bujama od ožujka 1947.
• Prof. Rudolf Bernardić: Radio u školi tijekom travnja i svibnja 1947.
• Ante Crvelin: Nastavnik od travnja 1947.
• Ivo Carić: Dodijeljen školi u svibnju 1947., ali odmah poslan na rad u Kotarski odjel za prosvjetu.
• Vasilije Filipović: Preuzeo dužnost direktora potkraj školske godine 1946./1947.
• Mirjana Grubišić-Šraj: Odgojiteljica koja je pomagala u pripremi školskih svečanosti.

Istaknuti učenici i prva generacija

Od ukupno 33 učenika koji su krenuli u prvi razred, na kraju prve godine uspješno su završila 22 učenika. Tekst poimence ističe sljedeće:

• Lino Kodela: Recitirao pjesmu "Crnima" na prvoj priredbi u Materadi. Istaknuo se kao jedan od najboljih učenika.
• Štefanija Benulić: Istaknuta kao najbolja u učenju i vladanju.
• Ante Fernetić: Naveden među najboljim učenicima prve generacije.
• Oton Kozlović: Istaknut po uspjehu u učenju.
• Evelina Matelić: Navedena među najboljim učenicima.
• Nives Jelčić: Istaknuta po odličnom uspjehu.
• Ivan Bibalo: Posebno pohvaljen jer je došao u drugom polugodištu i završio s vrlo dobrim uspjehom.
• Jolanda Ivetić: Također došla u drugom polugodištu i postigla vrlo dobar uspjeh.

Prva školska godina (1946./1947.) – Početak u teškim uvjetima

Autori opisuju prve korake koji su bili sve samo ne laki.

• Privremeni smještaj: Gimnazija nije odmah imala svoju veliku zgradu. Nastava je započela u skromnim i improviziranim prostorima (spominje se zgrada pansiona "Sloga").
• Prvi učenici: Upisano je ukupno 86 učenika u prvi i drugi razred. Zanimljivo je da su to bila djeca koja su dotad jedva imala pristup bilo kakvom sustavnom obrazovanju.
• Kadrovi: Nastavu su izvodili prvi pioniri prosvjete na ovom području, često s minimalno sredstava, ali s golemim entuzijazmom.

Ovaj dio teksta obuhvaća razdoblje od početka školske godine 1947./1948. do jeseni 1948. godine, opisujući stabilizaciju rada gimnazije u Bujama, širenje njezinih kulturnih aktivnosti te početak gradnje nove školske zgrade.

Politički okvir i uvjeti rada (1947. – 1948.)

• Politička situacija: Druga školska godina započela je u znaku potpisivanja mirovnog ugovora s Italijom i uspostave granice na Mirni, čime je Bujština postala dio STT-a (Slobodnog Teritorija Trsta).
• Pomoć iz Hrvatske: Unatoč "umjetnoj granici", održana je čvrsta veza s Hrvatskom putem dolaska nastavnika i izravne pomoći radničkih saveza, pri čemu je Savez tekstilaca preuzeo patronat nad školom.
• Smještaj u Bujama: Škola je preseljena iz neadekvatne zgrade željezničke stanice u zgradu talijanske gimnazije (scuole medie), koja je ustupila tri učionice i zbornicu. Istovremeno, Hrvatska đačka matica kupila je bivšu karabinjersku stanicu i preuredila je u novi Đački dom.
• Povećanje broja učenika: Zahvaljujući boljim uvjetima i dolasku učenika iz Opatije, upisano je 69 učenika u prvi razred i 35 u drugi.

Kulturni i izvannastavni rad

• Prvi javni nastupi: Gimnazija je prvi put javno nastupila u listopadu 1947. na I. festivalu hrvatske kulture u Bujama, izvodeći "Titovo kolo" te narodne i borbene pjesme.
• Značajne priredbe: Pod vodstvom novog nastavnika glazbe Mladena Markova, školski zbor i dramska grupa uvježbali su program koji je izveden u Bujama, Brtonigli i Umagu.
• "Crvenkapica" i Vladimir Nazor: Najveći uspjeh postigla je predstava "Crvenkapica" Vladimira Nazora, u kojoj su se glumački istakli Ivan Bibalo i Jolanda Ivetić-Pavliček. O uspjehu su pismom obavijestili samog Vladimira Nazora, koji im je poslao svoju fotografiju kao nagradu.
• Resursi: Školska knjižnica tada je već raspolagala s 473 knjige.

Školska godina 1948./49.

Uprava i prostorni problemi

• Promjene u kadru: Na početku godine odlaze direktor Vasilije Filipović i profesorice Marija Benel i Ivana Meller. Dužnost direktora preuzima Ante Crvelin, a dolaze novi nastavnici: Ljubica Lončarević, Dorotea Crvelin i Mladen Šojat.
• Nedostatak prostora: Zbog nedovoljnog kapaciteta u talijanskoj školi, otvorena su odjeljenja (Ia, Ib, IIa, IIb i III. razred) u dvije udaljene zgrade – dijelom u talijanskoj školi, a dijelom u Đačkom domu, što je nastavnicima otežavalo rad.

Izgradnja nove zgrade

• Planiranje: U prosincu 1948. komisija (u kojoj su bili predstavnici vlasti, liječnik, inženjer i direktor škole) odredila je teren za gradnju nove gimnazijske zgrade.
• Radovi: Gradnju je preuzelo poduzeće "Edilit" iz Kopra, a radovi su počeli u ožujku 1949. godine. Unatoč nedostatku materijala i radne snage, gradnja je brzo napredovala zahvaljujući dobrovoljnom radu đaka i članova Narodne fronte, kao i natjecateljskom duhu radnika.

Kulturne i društvene aktivnosti

• Gostovanja: Učenici su bili iznimno aktivni, nastupajući u brojnim mjestima poput Kopra, Kaštela, Grožnjana i Izole. Izveli su igrokaz Branka Ćopića "Udarnici".
• Prva turneja: Održana je turneja u Dugu Resu, Karlovac, Zagreb i Varaždin. Cilj je bio zahvaliti tekstilnim tvornicama na pokroviteljstvu, ali i suzbiti stranu propagandu te zbližiti djecu Bujštine s ostatkom domovine.
• Prijem kod ministra: U srpnju 1949. učenike je primio tadašnji ministar prosvjete NRH, dr. Ivo Babić.
• Društveni rad: Učenici i nastavnici su odradili 456 dobrovoljnih sati na izgradnji Zadružnog doma u Bujama.
• Vrhunac godine: Nastup na III. festivalu u rujnu 1949., gdje je zbor pjevao pet pjesama, a folklorna grupa izvela finale opere "Ero s onoga svijeta".

Školski uspjeh i prvi ispiti

• Statistika: Na kraju godine bilo je 112 učenika; 91 je uspješno završio razred, 15 ih je upućeno na popravni, a 6 je ponavljalo godinu.
• Prvi niži tečajni ispit: Održan je prvi važan ispit koji su položili mnogi kasnije istaknuti pojedinci, uključujući buduće učitelje, glumca Ivana Bibala i studente agronomije i pedagogije. Većina njih postali su prvi domaći narodni intelektualci koji su se nakon školovanja vratili raditi u svoj zavičaj.

Školska godina 1949./1950.

Školska godina 1949./1950. opisana je kao razdoblje stabilizacije i intenzivnog kulturnog angažmana, unatoč tome što se nastava i dalje odvijala u improviziranim uvjetima dok je nova zgrada bila u izgradnji.

• Organizacija nastave: Zanimljivo je da se ove godine nije otvorio IV. razred (prvi viši razred gimnazije). Razlog je bio taj što je većina učenika prethodnog III. razreda otišla u srednje stručne škole, a samo ih je nekolicina ostala u gimnaziji. Nastava se nastavila izvoditi u pet odjeljenja: Ia, Ib, IIa, IIb i jednom III. razredu.
• Promjene u kadru: Iz škole su otišle nastavnice Marija Grgin i Ljubica Žitko, dok je kao honorarna nastavnica kraće vrijeme radila Slavka Čermelj.
• Kulturni i društveni život: Gimnazija je postala izuzetno aktivna u društvenom životu Bujštine. Učenici su sudjelovali u pripremama za značajne političke događaje poput prvih izbora za organe Narodne vlasti nakon potpisivanja mirovnog ugovora.
• Glazbeni i scenski uspjesi: Učenici su sudjelovali u radu HPD-a "Ante Babić" i izveli igrokaz s pjevanjem "Neželjeni zet". Osnovana je školska glazbena sekcija, koja je prvi put nastupila za 1. svibnja. Školski zbor postigao je velike uspjehe: na omladinskom festivalu u Puli podijelio je prvu nagradu sa zborom pionira Egejske Makedonije, dok je u Rijeci oduševio izvedbom istarskih pjesama u obradi Matetić-Ronjgova. Na kraju godine izveden je igrokaz "Spašeno svijetlo".
• Turneja po Dalmaciji: Nakon završetka nastave, od 4. do 13. srpnja 1950., organizirana je druga velika turneja, ovaj put po Dalmaciji, s nastupima u Zadru, Šibeniku i Splitu.
• Sport i rezultati: Održana su sportska natjecanja sa slovenskom gimnazijom iz Portoroža i talijanskom školom iz Buja. Godinu je uspješno završilo 99 učenika, dok ih je 23 upućeno na popravni ispit. Također, održan je i drugi po redu "niži tečajni ispit".

Školska godina 1950./1951.

Teški uvjeti rada i katastrofalan požar

• Prostorni problemi: Godina je započela u vrlo teškim uvjetima zbog preuređenja Đačkog doma, pa se nastava održavala u samo tri prostorije talijanske škole u dvije smjene.
• Požar: Situacija se dodatno pogoršala 19. studenog 1950. kada je u potkrovlju zgrade izbio požar koji je uništio cjelokupnu arhivu, namještaj, nastavna sredstva i učionice. Rad je nakon toga privremeno nastavljen u prostorijama Đačkog doma.

Promjene u upravi i kadru

• Novi direktor: Dotadašnji direktor Ante Crvelin premješten je u Pulu, a dužnost direktora preuzeo je Rikard Mišurac.
• Nastavnički zbor: Otišli su nastavnici Ljubica Lončarević i Zlatko Belamarić, a došli Marija Mišurac, Franjo Filičić i Jelka Burger. Kratko su predavali i Ljudmila Vodinelić (ruski), Leonida Turina te Branimir Majder (fizički odgoj).

Otvorenje nove školske zgrade

• Svečanost: Dana 29. studenog 1950. svečano je otvorena nova, monumentalna zgrada gimnazije. Događaju je prisustvovalo preko 6.000 građana i visoki uzvanici, uključujući ministra prosvjete dr. Ivu Babića.
• Ime škole: Na prijedlog Erminija Medice, škola je dobila ime po istarskom heroju Vladimiru Gortanu.
• Početak nastave: Redovna obuka u novoj zgradi započela je s drugim polugodištem, uz novi namještaj u razredima.
• Povijesni značaj datuma: Otvorenje je upriličeno na sedmu godišnjicu drugog zasjedanja AVNOJ-a, što je za narod Istre bio simboličan datum zbog odluke o priključenju Jugoslaviji.
• Simbolika zgrade: Nova gimnazija opisana je kao monumentalno zdanje koje svojim dominantnim položajem simbolizira vitalnost, borbenost i pobjedu Hrvata Bujštine u borbi za nacionalna prava.
• Veliki odaziv građana: Na samoj svečanosti okupilo se preko 6.000 građana Bujštine.
• Prisutni uzvanici: Uz ministra prosvjete dr. Ivu Babića, prisustvovali su i pukovnik Mirko Lenac (komandant Vojne uprave JNA), Josip Šestan (potpredsjednik Sabora NRH), Branko Babić (sekretar CK KP SST), Julije Beltram (predsjednik Istarskog NO) te drugi lokalni dužnosnici.
• Govor dr. Ive Babića: Ministar je u svom govoru istaknuo da je nakon oslobođenja osnovano 36 hrvatskih osnovnih škola. Naglasio je važnost učitelja i profesora iz NR Hrvatske koji su došli pomoći dok kraj ne odgoji vlastiti kadar, te izrazio nadu da će nova zgrada biti osnova za razvoj znanstvenih i umjetničkih kadrova.
• Čin predaje zgrade: Zgradu je u ime Kotarskog narodnog odbora (KNO) predao Erminij Medica, sekretar Kotarskog komiteta KP.
• Imenovanje škole: Prilikom predaje, Medica je naglasio da gimnazija treba nositi ime herojskog borca Vladimira Gortana, kako bi to ime podsjećalo na tešku prošlost i poticalo učenike na rad za napredak rodnog kraja.
• Opremanje: Iako je nastava u novim učionicama počela odmah u drugom polugodištu s novim namještajem, oprema za zbornicu, knjižnicu, direkciju i kabinete nabavljana je postupno tijekom cijele 1951. godine.

Izvanškolske aktivnosti i zdravstveni problemi

• Epidemija: Od ožujka do svibnja 1951. školom je vladala epidemija zaušnjaka (mumsa), zbog čega je u Đačkom domu bila uvedena karantena.
• Kulturni nastupi: Unatoč bolestima, učenici su bili aktivni u Pazinu, Kopru, Puli i drugim mjestima. Izveli su igrokaz "Ivica i Marica" uz pratnju orkestra JNA.
• Velika turneja: Po završetku godine održana je turneja na relaciji Ljubljana – Beograd – Sarajevo – Dubrovnik. Zanimljivo je da se u Beogradu razbolio dirigent Mladen Markov, pa su učenici u Sarajevu i Dubrovniku uspješno nastupili pod ravnanjem jednog od svojih suučenika.

Školski uspjeh

• Statistika: Razred je uspješno završilo 113 učenika, 16 ih je upućeno na popravni ispit, a 7 je ponavljalo godinu. Održan je i treći niži tečajni ispit.
• Inspekcija: Krajem godine školu su posjetili prosvjetni inspektori Tone Peruško i Viktor Cvitan.

Školska godina 1951./1952.

Politički kontekst i borba za teritorij

• Burno razdoblje: Godina je započela u znaku napetih političkih zbivanja vezanih uz Tršćansku krizu.
• Prosvjedi: Narod ovog kraja oštro je reagirao na "Tripartitnu deklaraciju" i Londonske konferencije kojima se teritorij nastojao prepustiti Italiji.
• Administrativne promjene: Kao odgovor na prepuštanje civilne vlasti Italiji u Zoni A, komandant VUJNA donio je odluke kojima je kotar Buje stavljen pod administrativnu upravu NR Hrvatske, što je bio ključan korak prema konačnom priključenju Jugoslaviji.

Razvoj škole i novi prostor

• Početak nastave: Školska godina počela je 10. rujna 1951. godine.
• Nova zgrada i oprema: Rad u novoj zgradi donio je vidan napredak. Nabavljen je novi namještaj za kabinete, knjižnicu i zbornicu, a prostori su se postupno popunjavali knjigama i nastavnim sredstvima.
• Viši razredi: Uz niže razrede (Ia, Ib, IIa, IIb, IIIa, IIIb), po prvi put je otvoren i prvi viši razred (IV. razred).
• Novi oblici rada: Organizirane su grupe mladih prirodnjaka i radio-amatera.

Nastavnički kadar

• Promjene: Iz škole odlaze Franjo Filičić, Jelka Burger i Mladen Šojat.
• Novi dolasci: Nastavničkom zboru pridružili su se Šime Borak, Franka Carić, Miro Morović, Pero Obrenović i Božidar Štromar.

Kulturni rad i suzbijanje propagande

• Festivali: Kulturni rad bio je intenzivan, posebno tijekom V. i VI. festivala hrvatske kulture.
• Dramska sekcija: Dramska grupa je pod režijom Šime Boraka izvela igrokaz "Veseli strip".
• Roditeljski sastanci: Redovito su se održavali sastanci na kojima se, uz razgovor o učenju, radilo na suzbijanju neprijateljske propagande koja je poticala učenike da napuste školu i Đački dom.

Školski uspjeh

• Statistika: Godinu je uspješno završilo 103 učenika, dok je 32 upućeno na popravni ispit, a 9 je ponavljalo razred.
• Ispiti: Održan je četvrti niži tečajni ispit uz prisustvo Danice Nole, izaslanice Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu.

Školska godina 1952./1953.

Promjene u organizaciji i kadru

• Razredi: Iako je u prethodnoj godini postojao IV. razred, on nije prerasao u V. razred jer je dio učenika upućen u Zagreb, a drugi dio u stručne škole. Zbog toga je ponovno otvoren samo IV. razred.
• Usmjeravanje učenika: Nekoliko učenika IV. razreda odlučilo se za učiteljsko zvanje, pa su učili dodatne predmete potrebne za prelazak u II. razred učiteljske škole.
• Uprava: Došlo je do promjene na čelu škole – direktor Rikard Mišurac premješten je u Split, a novi direktor postaje Ivo Carić.
• Nastavnički kadar: Marija Mišurac napustila je školu radi nastavka studija na Višoj pedagoškoj školi (VPŠ). Školu su te godine činila odjeljenja: Ia, Ib, II., III. i IV.

Odgojni i kulturni rad

• Fokus na odgoj: Nastavničko vijeće posvetilo je veliku pažnju društveno-moralnom odgoju (DMO) i unapređenju nastave svih predmeta.
• Kulturne aktivnosti: Učenici su bili vrlo aktivni, izvodeći igrokaz "Pepeljuga" u Bujama i Umagu. Također su sudjelovali na II. kulturno-umjetničkoj smotri omladine u Puli.
• Počast Vladimiru Gortanu: Cijela škola sudjelovala je u prijenosu kostiju Vladimira Gortana i otkrivanju spomenika u Bermu, odajući počast borcu čije ime škola nosi.
• Školski savjet: Ova godina je značajna po izboru prvog Školskog savjeta, u koji su ušli predstavnici roditelja, nastavnika i uprave (Anton Kozlović, Anton Alesijo, Josip Štokovac, Petar Obrenović, Anica Grbin, Josip Šraj, Marija Ribarić, Josip Rudolf i Ivo Carić).

Školski uspjeh

• Statistika: Od ukupnog broja učenika, 77 je uspješno završilo razred, 27 ih je upućeno na popravni ispit, dok je 16 učenika ponavljalo godinu.
• Izazovi: Zapisnici bilježe da uspjeh učenika nije bio u potpunosti zadovoljavajući zbog tadašnjih općih prilika, o čemu se često raspravljalo na sastancima.

Školska godina 1953./1954.

Politička kriza i masovni odaziv u dobrovoljce

• Tršćanska kriza: Dana 8. listopada 1953., nakon odluke anglo-američkih vlasti da Trst predaju Italiji bez konzultacija s Jugoslavijom, došlo je do golemog ogorčenja.
• Gimnazijalci kao dobrovoljci: Bujština je odgovorila masovnim upisivanjem u dobrovoljce (ukupno 3.500 ljudi). Učenici i čitav nastavnički zbor gimnazije bili su na čelu demonstracija i manifestacija, spremni braniti zemlju, čime se škola i danas ponosi.
• Politički ishod: Odlučnost naroda i rukovodstva spriječila je planove talijanske vlade (Pellina vlada), a učenici su osjećali ponos zbog svog borbenog doprinosa.

Nastavne i izvannastavne aktivnosti

• Kulturni rad: Unatoč političkim napetostima, kulturni rad je bio plodan. Uspostavljen je pjevački zbor koji se istaknuo na smotri srednjoškolske omladine Istre u Puli.
• Predstava "Snjeguljica": Dramska grupa postigla je veliki uspjeh izvođenjem igrokaza "Snjeguljica" uz pratnju školskog zbora i orkestra JNA iz Portoroža, povodom rođendana maršala Tita.
• Susret s Titom: Učenici Ecio Kozlović i Marija Tonkela bili su dio delegacije pionira Hrvatske koja je posjetila Tita za njegov rođendan.
• Ekskurzija: U travnju 1954. učenici su išli na šestodnevni izlet kroz Sloveniju i Hrvatsku (Ljubljana, Maribor, Celje, Varaždin) kako bi upoznali velike industrijske objekte poput Litostroja i hidrocentrale Mariborski otok.

Organizacija i školski uspjeh

• Školski odbor: Tijekom godine se mnogo raspravljalo o društvenom upravljanju školom i nastavi društveno-moralnog odgoja (DMO).
• Rezultati: Uspjeh na kraju godine bio je nešto slabiji. Razlog tome bio je veliki broj učenika koji su bili školski obveznici, ali su neredovito pohađali nastavu zbog tadašnjih prilika.
• Festival omladine: Krajem godine učenici su sudjelovali na velikom festivalu omladine Hrvatske i Slovenije u Bujama i Kopru, gdje su izveli "Dubravku".

Školska godina 1954./1955.

Politička pobjeda i formalno priključenje

Ova godina donijela je ostvarenje najvećih težnji naroda Bujštine. Nakon potpisivanja Londonskog memoranduma, Bujština je i formalno priključena Jugoslaviji. To je izazvalo neopisivo slavlje, a učenici su se osjećali kao pobjednici jer su dočekali slobodu u svojoj domovini.

Razvoj škole i modernizacija nastave

• Rast broja učenika: Škola se širi te sada ima sedam odjeljenja (I.a, I.b, II.a, II.b, III., IV., V. i VI. razred).
• Novi nastavnici: Nastavničkom zboru pridružili su se Mirko Jugunica, Anica Grbin, Jure Radovčić, Stojan Kuvačić i Višnja Jeftić.
• Tehnička oprema: Nastava se nastoji modernizirati i povezati sa stvarnim životom. Nabavljeni su kino-projektor i epidijaskop, a knjižnica je dodatno obogaćena.
• Seminarski radovi: Uvodi se sustavan rad na seminarskim radovima kako bi se učenici postupno uvodili u znanstveni rad i samostalnost.

Susret s Titom i društveni život

• Povijesni posjet: Najznačajniji događaj bio je dolazak predsjednika Tita u Buje. Učenici su s velikim oduševljenjem pripremali i uređivali školsku zgradu. Školski zbor je Tita dočekao pjesmom, a taj emotivni susret opisan je kao trajna uspomena za sve prisutne.
• Aktivizam u zajednici: Učenici su bili uključeni u rad lokalnih tijela (KNO Buje i SSRN) kako bi upoznali socijalističku demokraciju. Bili su aktivni i u sportu (DTO "Partizan"), gdje su pod vodstvom nastavnika Jure Radovčića promovirali mali rukomet.
• Kultura: Dramska grupa i zbor su na kraju godine izveli igrokaz s pjevanjem pod nazivom "Labudovo pero".

Školski uspjeh

S obzirom na to da se radilo o jubilarnom časopisu povodom desetogodišnjice, stranice 15 i 16 predstavljaju ključni završetak povijesnog pregleda i donose najemotivnije trenutke – prvu maturu i konačnu ocjenu rada škole.

• 102 učenika uspješno su završila razred.
• 48 učenika upućeno je na popravni ispit.
• 15 učenika je ponavljalo godinu.

Jubilarna školska godina 1955./1956.

Težak početak i kadrovski problemi

• Nedostatak nastavnika: Godina je započela u vrlo teškim okolnostima 6. rujna 1955. Nakon odlaska pet nastavnika (Anice Grbin, Mirka Jugunice, Petra Obrenovića, Jurja Radovčića i Mire Cetin koja je bila na dopustu), školu je vodilo samo pet preostalih nastavnika uz nastavnika glazbe.
• Popunjavanje kadra: Situacija se popravila tijekom prva tri mjeseca kada su na natječaj stigli Branko Vidović i Vladimir Kušan, a iz talijanske škole premještena je Višnja Jeftić. Kasnije se vratila i prof. Mira Cetin.
• Razredi: Postojalo je ukupno sedam odjeljenja, od I. do VII. razreda.

Modernizacija i društveno povezivanje

• Novi oblici rada: Unatoč početnim teškoćama, nastavni plan je savladan. Intenzivno su se koristile suvremene metode poput seminarskih radova, filmova, dijafilmova, gramofonskih ploča i školskih radio-emisija.
• Društveno-moralni odgoj (DMO): Učenici su se detaljno upoznavali s mehanizmima društvenog upravljanja. Prisustvovali su konferencijama SSRN i SK, a na satove DMO-a dolazili su politički i društveni radnici kako bi učenicima približili aktualnu problematiku.
• Školski odbor: U radu odbora sudjelovali su i sami učenici, a fokus je bio na materijalnom osiguranju škole i povezivanju s kulturnim organizacijama.

Kultura i sport

• Kulturni nastupi: Pioniri su pripremili igrokaze "Tko mu je kriv" i "Tri želje" autora Zlatka Špoljara.
• Fiskultura: Pod vodstvom Jure Radovčića, učenici gimnazije ostali su glavni nositelji sportskog života na Bujštini, redovito gostujući po istarskim selima.

Zaključak o prvih deset godina (Retrospektiva)

Tekst završava osvrtom na cijelo prvo desetljeće rada (1946.–1956.):

• Specijalna uloga: Gimnazija je radila u specifičnim uvjetima borbe za priključenje Istre matici zemlji.
• Rezultati: Uspjela je odgojiti prvu narodnu inteligenciju ovog kraja, proširiti hrvatsku riječ i kulturu te podići nacionalnu svijest uz učvršćivanje "bratstva i jedinstva".
• Zahvala: Ističe se da je uspjeh škole rezultat truda ne samo nastavnika, već i svih prosvjetnih radnika, upravitelja Đačkog doma i naroda Bujštine koji je školu prihvatio kao svoju.